"U Srbiji gaje paradajz na 3.000 ha, u Hrvatskoj tek na 300": Istina o divljanju cena je jednostavna

Foto: Shutterstock

Kada imate malu proizvodnju onda ste zavisni od uvoza i svaki poremećaj u svetu već godinama utiče na nestabilno tržište kakvo je hrvatsko, a te globalne promene prvo udare na novčanik običnih potrošača, piše u tekstu Poslovnog dnevnika u kojem ima osvrta i na situaciju u Srbiji.

Teme za vas

Danima se vode rasprave šta se to dogodilo da su preko noći počele cene da divljaju i kada će se rast zaustaviti? Posebno zabrinjavaju cene voća i povrća koje su takve da će im potrošnja samo padati jer dominantni deo potrošača, nažalost, ne može priuštiti ono što im se nudi u trgovinama ili na pijacama.

Stručnjaci i poljoprivrednici objašnjavaju ovih dana sa svih aspekta, ali je istina vrlo jednostavna. Cene hrane su visoke jer ne proizvodimo dovoljno za svoje potrebe i jer smo većinu proizvodnji sveli na gotovo opasnu simboliku – osim ratarstva u kojem su primetni pozitivni pomaci, navodi se u tekstu.

Dalje se ističe kako pšenica, kukuruz, soja odlaze na svetsko tržište po izuzetno dobrim cenama, a kasnije se vraćaju kroz uvoz, kao proizvodi dodane vrednosti, s izuzetno visokim cenama.

- Hrvati se vole hvaliti kako smo deo zajedničkog evropskog tržišta i nije nam drago kada upoređujemo cene sa zemljama u regiji, jer tako ispada da se nismo pomakli napred, nego nas neko stalno vuče na mrski Zapadni Balkan. No svatko ko putuje u BiH, Srbiju ili Severnu Makedoniji lako se može uveriti na njihovim tržnicama kolika je ponuda proizvoda (posebno voća i povrća), kako se potrošačima nude različite sorte paradajza, krastavaca, lubenica, paprike… A cene daleko, daleko niže od naših - piše autor teksta.

Navode kao primer Srbiju, gde je cena paradajza pre mesec dana bila toliko niska da su je proizvođači delili besplatno.

- A kada sam čuo podatak da se samo na području Leskovca, na jugu Srbije, proizvodnja u plastenicima odvija na preko 3.000 hektara ostao sam zatečen jer naši podaci govore o proizvodnji u cjeloj državi na 300 do 500 hektara. Samo jedna regija u Srbiji ima ogromnu proizvodnju pa ne čudi da su im cene niske. Slično je i sa šljivama, a da ne govorimo o malinama o kojima se godinama priča da su Srbi jedni od najvećih proizvođača u svetu - ukazuje autor.

Da sve nije idealno  ističu i stručnjaci koji isto tako govore o visokim cenama sirovine (stočna hrana, žitarice), sve više uvoze robu nižeg kvaliteta u trgovačke lance, koja ugrožava domaću proizvodnju.

No činjenica je da se u svim državama bivše Jugoslavije zadržala kakva-takva proizvodnja i da ljudi na selu rade, sade, nešto proizvode, dok se u Hrvatskoj poljoprivreda svela na distribuciju EU novca – koliko povlačimo iz EU fondova, koliko je pomoći dobio koji sektor i slično, piše.

(Telegraf Biznis)