• 0

Vreme čitanja: oko 3 min.

U kući Danilovića deca uvek imaju svežeg mleka: Život na selu ne bi menjali ni za šta na svetu!

V. K.

Vreme čitanja: oko 3 min.

"Ništa nam nije lepše nego kad svoju decu podižemo na proizvodima koje sami proizvedemo"

  • 0
Porodica Danilović se vratila na selo Foto: Telegraf/M.R.

Klokočevac... Domaćinstvo Danilovića iz sela Klokočevac nadomak Majdanpeka, jedno je od najjačih u ovoj opštini. Pored poljoprivrede i stočarstva oni su jedino gazdinstvo koje ima otkupnu stanicu mleka.

Baka Slobodanka Danilović (67) je stožer ove kuće, od kada joj se muž Miodrag razboleo. Ali, uz nju su unuk Damir (23) i unuka Maja (24) koji kako kažu, nikada život na selu ne bi menjali za gradsku vrevu.

- Odrasla sam na selu i nikad ne bih otišla u grad. Život na selu nije lak. Ima jako puno posla ali ako se dobro organizuješ sve se stigne. Ništa nam nije lepše nego kad svoju decu podižemo na proizvodima koje sami proizvedimo.

Naša deca imaju uvek sveže mleko, meso, jaja, povrće, voće, sve. Suprug i ja sigurno ne bi ništa postigli da nije babe. Ona je pokretač svega i mi je sledimo u svemu, priskačemo u pomoć šta god da zatreba. Nema muških i ženskih poslova. Kad sam ja sa njom u štali Damir čuva decu , kad on radi grublje poslove, ja sam sa decom i u kuhinji ali i baba je tu da oko dece pogne.

Zajedno smo u bašti oko plastenika, poljoprivrede i svih poslova koje zahteva život na selu. Ona stiže sve. Deda se oporavlja, ali svaki njegov savet se posluša i poštuje. Do skora je on bio uz babu pokretač našeg domaćistva - kaže Maja Danilović, koja sa suprugom nikada nije razmišljala da se otisne u grad.

- Na selu ljudi ne znaju za odmor. Ustaje se u osvit zore i valja najpre stoka da se podmiri pa sve ostalo - kaže Slobodanka Danilović, vredna žena koja sve stiže i čije želje valja ispratiti.

- Volim život na selu od malena i nije mi ništa teško. Trenutno imamo 12 junica, jednog bika, devet teladi, stado ovaca, krmače prasilje, živinu. Ustajem jako rano jer muža je dva puta dnevno, ujutru i uveče. Već deset godina jedini u ovom kraju sarađujemo sa ,,Imlekom". Jedini imamo registrovanu otkupnu stanicu mleka i već oko osam mora biti sve sređeno, mleko u laktofrizu koje čeka na otkup. Ne mogu da se požalim, deca pomažu ali moje želje su da se naš stočni fond proširi kao što je bilo do pre godinu dana.

Da u štali imam 45 krava i da laktofriz bude pun. U planu mi je da u dogledno vreme napravimo mlekovod koji je mnogo bolji, sve bi bilo još čistije i lakše - navodi Slobodanka.

-Inače, stižemo za sada sve i oko poljoprivrede, pa čak i da odemo na naš salaš nedaleko odavde u brdu, gde je potpuno netaknuta priroda pa tamo prikupim lekovito bilje, jer nema lepšeg čaja od trava iz ovih krajeva. Maja i ja pripremamo zimnicu iz naše bašte, deci od našeg voća pravimo za zimu kompote, tako da je u tom pogledu selo za život nezamenljivo,- napominje ova sposobna žena.

Dvoje mladih ljudi, Damir i Maja Danilović, krupnim koracima grabe napred. Na vreme su shvatili prednosti ovakvog načina života. Istina, nemaju mnogo vremena za druženje jer se na selu puno radi ali da se od svog poštenog rada može jako lepo živeti, sigurno je nešto što ih je zadržalo na svom ognjištu.

(Telegraf Biznis/Milica Ristić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>