Mario podigao kredit za štalu, ostavio siguran posao i otišao na selo: "Šta proizvedem, to prodam i uvek fali"
Kao što jedna lasta ne čini proleće, tako ni jedan povratnik koji se vratio selu i proizvodnji hrane ne znači previše u ukupnoj slici hrvatske poljoprivrede. Ali u Ružić, u zaleđe Drniša u Hrvatskoj, vratio se Mario Bačić. Farmaceutski tehničar i magistar agronomije čistu belu apotekarsku mantiju zamenio je onom blatnjavom sa poljoprivrednog gazdinstva.
I napokon – živi život koji ga ispunjava.
Belu mantiju zamenio imanjem
Svako jutro sa bočicom u ruci. Jer ovde, kad mame podbace, a i to se događa, uskače Mario.
"Ona je na dudu, mama joj je ojagnjila tri jareta, a nema baš puno mleka, pa dvoje hrani, a nju nije mogla. Onda sam ja ispočetka počeo, držao sam je i dalje je ona sa mamom, mama ju je odbacila na kraju. Počeo sam da joj dajem na flašicu i ona je najbolje prihvatila flašicu i tako sam odlučio da je ona ta", rekao je Mario Bačić iz Ružića.
I nije jedina. I mladunci koji ga u stopu prate takođe se hrane na flašicu. Dodatan je to posao na farmi na kojoj u ovo vreme prinove stižu svaki dan. Mario je u Ružiću odnedavno.
"Priča je zapravo krenula još dok sam bio malo dete, odrastao sam sa babom i dedom na selu i zavoleo sam to uz njih. Nekako sam uvek to u sebi imao, sa životinjama sam nekako povezan. Mislim, volim ja i ljude, ali životinje baš stvarno. Imao sam pse, mačke, to mi je uvek nekako ležalo i tako sam uz njih zavoleo i taj seoski život. Ceo život, u principu, ja sam težio tome da se vratim, kasnije je došao i rat. Sa sela sam otišao", poručio je Mario Bačić.
Živeo je u stanu, radio kao farmaceutski tehničar u apoteci i maštao o povratku. Onda je odlučio: završio je agronomiju, prodao stan, dao otkaz, kupio imanje i vratio se.
"Nekako prve dve godine sam balansirao taj posao i ovo, ali ovce... To je posao od ujutro do uveče, mislim ja sam znao kad je bilo sad jagnjenje, dva sata da spavam, možda se i digneš noću ponekad, jer to je stvarno dosta osetljivo, pipavo", dodao je Mario Bačić.
"Onda sam počeo i da izostajem sa posla, godišnji, slobodan dan ovako, onako. Ja sam na svom poslu bio fer i korektan, ja sam svoju platu zarađivao, što se toga tiče. Nekako mi je postalo i neprijatno, nisam to ja i tako sam odlučio da kažem apoteci doviđenja i onda sam se uhvatio ovoga i nisam zažalio", kazao je Mario.
Ako nije bogatstvo u pitanju, zašto je došao?
Iako je u zaseoku čiji se stanovnici mogu izbrojati na prste jedne ruke i iako radi od jutra do mraka. Sve sam, uz malu pomoć pseće družine. Ovde stoku čuva i čistokrvni bokser. Slučajno se našao tu.
Neko ga je odbacio, a Mario spasao. I Domeniku. Jedinu, zasad, kravu na imanju. Umesto u klanici, završila je na njegovom gazdinstvu. Mario kaže, neće ona videti mesara. Čak 140 ovaca, koze, pilići, kunići... O svima njima treba voditi brigu. I petkom i svetkom.
Jer životinje za praznik i nedelju ne znaju. Jesti i piti treba svaki dan. No, Mario se ne žali. Živi isključivo od onoga što proizvede na imanju.
"Sad imam nešto kredita, što sam podigao za štalu, tako da živim dobro, ali može i bolje", istakao je Mario. "Ali inače nisam materijalista, nemam nikakve podsticaje, prošle godine ostavio sam 60 mladih jagnjica, to je jedini podsticaj, za podmladak sam tražio. Inače ne primam ove standardne podsticaje, ne radim ovo zbog novca, nego me isključivo to vuče", naglasio je Mario.
Ako nije bogatstvo u pitanju, zašto je uopšte došao? Smer ostalih uglavnom je suprotan njegovom – sa sela u grad, retko obrnuto.
"Ja, da vam budem iskren, mislim da u gradu ima previše ljudi. Mislim da bi ljudi trebalo da se vraćaju i počeo sam na Fejsbuku dosta da objavljujem, u principu, da pokažem kako postoji i drugi život, da je i ovo lep život, da malo ljude podstaknem na možda razmišljanje i na povratak", rekao je Mario.
"I onda, kako sam sam po sebi šaljiv i volim da se zavitlavam, ljudi su i to dosta dobro prihvatili. Mislim da bi trebalo možda ne ovako ekstremno, kao ja, ja sam stvarno velika farma, ima za petoro ljudi posla, ja stvarno ne stajem po cele dane, ali bi trebalo da pokušaju, pa možda ako je u pitanju porodica, ja sam sam, ako je porodica sa decom, onako pomalo da se radi", dodao je Mario.
"Ja štogod proizvedem, to i prodam, nema tu da nećeš prodati, meni i fali toga koliko god imam puno, uvek mi fali, ljudi me stalno pitaju", istakao je.
(Telegraf Biznis/HRT)
Video: ALTA banka: Partnerstvo kao temelj promene- veče posvećeno budućnosti i SEPA standardima
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.