Iz ruševina "Viskoze" Aleksandar izvukao pravo blago: Nije materijalno, evo šta je spasao

Vreme čitanja: oko 2 min.

Kada je pronašao prve crno-bele i kolorne filmove, kao i izrađene fotografije, čudio se kako se ni jedna institucija nije potrudila da sačuva takvu dokumentaciju, pa je odlučio da to uradi umesto njih

Sećanje na "Viskozu", Foto: privatna arhiva

U ruiniranoj poslovnoj zgradi "Viskoze" u Loznici Aleksandar Kostić (27) priredio je dokumentarnu izložbu o fabrici koja ne postoji već 15 godina. Na vreme kada je "Viskoza" bila gigant hemijske industrije velike Jugoslavije podsetile su fotografije štampane sa negativa koje je svojevremeno pronašao u ruševinama fabrike za čiju sudbinu se, pored ostalih razloga, zainteresovao i zbog svojih roditelja koji su u njoj nekada radili.

Mnogi su posle zaustavljanja fabričkih traka 2005. i stečaja 2009. godine "čerupali" propalu fabriku i odnosili sve što se moglo prodati na otpadu. Prošlost fabrike nikome nije bila interesantna osim Aleksandru koji je iz pustih kancelarija, razvaljenih ormara i stolova spasao oko 20.000 negativa i fotografija.

Kada je pronašao prve crno-bele i kolorne filmove, kao i izrađene fotografije, čudio se kako se ni jedna institucija nije potrudila da sačuva takvu dokumentaciju. Odlučio je da to uradi umesto njih.

- Nailazio sam na porušene zidove, povađen parket, sve rastureno, prekriveno prašinom i šutom. U tom velikom kršu su bili i netaknuti decenijama razvijeni filmovi, pedatno upakovani u kese, netaknuti deko zna iz kog perioda u kesama pedantno upakovani, ko zna iz kog vremena, netaknuti razvijene filmove. Veliki broj je propao zbog kiše i vlage, ali je bio netaknut u velikom kršu - priča Aleksandar.

Negative je najpre očistio od prljavštine, a onda digitalizovao i prvih 150 odštampao za prvu izložbu koju je za svoje sugrađane priredio pre dve godine. Drugu je organizovao lane, a treću 7. jula ove godine, simbolično istog dana koji je "Viskoza" ranije slavila kao Dan fabrike.

- Ovo je poslednja izložba. Iscrpljen sam i fizički i emotivno, a prilično me i košta i oduzima dosta vremena. Uradio sam što niko nikada nije i od mene za sećanje na fabriku ovo je više nego dovoljno - rekao je Aleksandar.

Do sada je digitalizovao oko 4.000 fotografija i pred njim je još dosta posla da zaokruži neobičnu priču o istoriji jedne fabrike i grada koji se njome ponosio.

(Telegraf.rs)