Želimir je 1. januara otišao u penziju, a tada je dobio šokantnu vest: "Ovo su mi rekli"
Mnogi penzioneri često se neprijatno iznenade kada shvate da im je penzija manja nego što su očekivali. Jedan od njih je 66-godišnji Želimir, čitalac portala Moje Vrijeme, koji smatra da mu je država prilikom odlaska u penziju „otela“ više od 13.000 evra.
– Išao sam u penziju 1. januara 2025. sa 41 godinom i 7 meseci staža. U drugom stubu imao sam preko 100.000 kuna, a ukupna penzija, sa svim povećanjima i uključenim drugim stubom, iznosi 624 evra – napisao je Želimir u pismu redakciji. – Puno sam ispod proseka o kojem vi pišete.
Po njegovom mišljenju, prelaskom na jednostupanjski sistem penzionisanja, izgubio je svoja sredstva iz drugog stuba, tačnije 13.270 evra, koje je, kako kaže, država „prebacila“ u budžet. Stručnjaci, međutim, ističu da novac nije nestao, već je pretvoren u ono za šta je i bio predviđen – u penziju.
Kako je nastao drugi stub
Hrvatski penzioni sistem podeljen je na dva stuba od 2002. godine. Ukupna stopa doprinosa ostala je 20% bruto plate, ali je promenjena raspodela: 15% išlo je u prvi, solidarni stub, a 5% u drugi, individualni.
Drugim rečima, Želimir i svi osiguranici nisu uplaćivali više nego ranije, već su postojeći doprinos podelili. Da je ceo radni vek bio u jednostupnom sistemu, uplatio bi isti iznos, samo da bi sav išao u prvi stub.
Kada je Želimir pri penzionisanju izabrao jednostupnu varijantu, njegovih 13.000 evra iz drugog stuba preneto je u državni budžet, ali sa jasnom svrhom: isplatu veće mesečne penzije. Taj novac, dakle, nije nestao, već je uračunat u njegovu redovnu penziju.
Dve simulacije, jedan izbor
Pre penzionisanja, HZMO (Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje) izrađuje dve simulacije – jednostupnu i dvostupnu. Penzioner sam bira koja opcija donosi veći iznos.
U praksi, većini građana sa prosečnim ili nižim primanjima jednostupna penzija je povoljnija, jer prvi stub funkcioniše po načelu solidarnosti – onima sa nižim primanjima tokom života sistem „popravlja“ iznos penzije.
Mnogi, međutim, žele nemoguće: veću jednostupnu penziju kao da su u prvi stub uplaćivali 20% plate ceo radni vek, a da im uz to ostane i gotovina iz drugog stuba. Takav model bio bi neodrživ i nepravedan prema ostalim penzionerima.
Drugi stub nije nestao
Drugi stub jeste oblik štednje, ali nije slobodna štednja poput one u banci. To je obavezna kapitalizovana štednja namenjena isključivo isplati penzije. Zakon dopušta podizanje dela tog novca prilikom penzionisanja, ali primarna svrha ostaje – osigurati redovna mesečna primanja u starosti.
Stručnjaci kažu da u Želimirovom slučaju ništa nije izgubljeno. Da drugi stub nije postojao, uplatio bi isti iznos i imao gotovo istu penziju. Ako bi imao znatno veću platu, možda bi mu se isplatila dvostupna opcija, pa ne bi ni razmišljao o prelasku u prvi stub.
Ono što je važno – prvi put u hrvatskom sistemu penzionisanja država ne odlučuje umesto građana. Izbor je na njima, što, iako zbunjujuće za mnoge, predstavlja korak ka većoj ličnoj odgovornosti.
(Telegraf Biznis)