Rampa na Ormuzu: Ima li Teheran pravo da naplaćuje takse za prolaz kroz moreuz?

V. K.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock/artemegorovv

Teheran već nedeljama nastoji da pooštri kontrolu nad Ormuskim moreuzom preteći naplatom taksi brodovima kako bi im osigurao bezbedan prolaz, u saradnji sa iranskom Islamskom revolucionarnom gardom. Ipak, koje pravo koje reguliše naplatu taksi i koje su akcije koje bi zemlje protivnice ovih nameta mogle da preduzmuž?

Šta je Ormuski moreuz?

Ormuski moreuz je plovni put koji povezuje Persijski zaliv sa Omanskim zalivom i nalazi se unutar teritorijalnih voda Irana i Omana. To je verovatno najvažnija svetska ruta za transport energenata. Kroz njega prolazi oko 20 odsto svetske nafte.

Plovni put je dugačak oko 167 km (104 milje). Njegova širina varira, a na najužoj tački obezbeđuje kanale širine od 2 milje za dolazne i odlazne brodove, razdvojene tampon-zonom od 2 milje.

Foto: Shutterstock/AustralianCamera

Iran je praktično zatvorio moreuz nakon američko-izraelskih napada na tu zemlju i zahtevao je pravo na naplatu taksi kao preduslov za okončanje rata. Trenutni status bilo kakve naplate taksi nije bilo moguće odmah potvrditi.

Koji zakon reguliše prolaz kroz Ormuz?

Konvencija UN o pravu mora (UNCLOS) usvojena je 1982. godine i na snazi je od 1994. godine.

Član 38. daje brodovima pravo na neometan "tranzitni prolaz" kroz više od 100 moreuza širom sveta, uključujući i Ormuski moreuz.

Sporazum dozvoljava državi koja se graniči sa moreuzom da reguliše prolaz unutar svog "teritorijalnog mora", do 12 nautičkih milja od svoje granice, ali mora dozvoliti "neškodljivi prolaz", piše Rojters.

Prolaz je neškodljiv ako ne šteti miru, redu i bezbednosti države. Vojne akcije, ozbiljno zagađenje, špijunaža i ribolov nisu dozvoljeni. Koncept neškodljivog prolaza bio je ključan u slučaju Međunarodnog suda pravde iz 1949. godine koji se ticao Krfskog kanala, duž obala Albanije i Grčke.

Približno 170 zemalja i Evropska unija ratifikovale su UNCLOS. Iran i Sjedinjene Američke Države nisu. Ovo postavlja pitanje da li su pravila sporazuma koja omogućavaju slobodu pomorske plovidbe postala deo običajnog međunarodnog prava, ili obavezuju samo zemlje koje su ga ratifikovale.

Foto: Wikipedia/Jacques Descloitres, MODIS Land Rapid Response Team, NASA/GSFC Licensing

Stručnjaci kažu da je UNCLOS postao ili se generalno smatra običajnim međunarodnim pravom. Neke zemlje koje ga nisu ratifikovale mogu tvrditi da ne moraju da poštuju sporazum jer se uporno i dosledno protive njegovim odredbama. Iran tvrdi da je izneo takve prigovore. Sjedinjene Američke

Države osporavaju ovlašćenje Irana da naplaćuje takse.

Kako se takse mogu osporiti?

Ne postoji formalni mehanizam za sprovođenje UNCLOS-a. Međunarodni tribunal za pravo mora u Hamburgu (Nemačka), koji je osnovan sporazumom, i Međunarodni sud pravde u Hagu (Holandija) mogli bi da donesu presude, ali ne mogu da ih sprovedu.

Zemlje i kompanije imaju druga potencijalna sredstva za suzbijanje taksi.

Zemlja ili koalicija zemalja koja je voljna to da uradi mogla bi da pokuša da nametne poštovanje sporazuma. Savet bezbednosti UN mogao bi da usvoji rezoluciju kojom se protivi taksama.

Kompanije bi mogle da preusmere pošiljke dalje od Ormuskog moreuza, što su već i počele da rade. Države bi mogle da prošire sankcije usmerene na finansijske transakcije za koje se veruje da koriste iranskoj vladi, kažnjavanjem kompanija koje su voljne da plaćaju takse.

(Telegraf Biznis)