Pečenje sve skuplje pred slave, a iza cena se krije veliki problem: Evo ko zapravo gubi
Sezona slava i predstojeći praznici donose povećanu potražnju za prasećim i jagnjećim pečenjem, ali i više cene koje građani plaćaju za prazničnu trpezu. Ipak, dok kupci izdvajaju sve više novca, domaći stočari suočavaju se sa potpuno drugačijom situacijom – otkupne cene padaju, proizvodnja postaje sve manje isplativa, a pojedine farme prestaju da rade.
Na ovaj problem upozorila je predsednica Udruženja odgajivača svinja Srbije Sanja Čelebićanin, koja je gostujući na RTS-u objasnila da poskupljenje pečenja u novembru nije neuobičajeno, ali da od povećane potražnje proizvođači nemaju gotovo nikakvu korist.
Ko najviše gubi od poskupljenja
Prema njenim rečima, pečenjare koriste sezonski rast potražnje za povećanje cena, dok otkupne cene koje dobijaju farmeri ne prate taj trend.
- Mlađe kategorije poskupljuju, iako to farmer ne oseti. To moram da naglasim, zato što je, recimo, prošle nedelje bila ponuda za prasiće sa farmi 300 dinara po kilogramu - navela je Čelebićanin.
Situacija je još nepovoljnija kada je reč o tovljenicima. Pojedine klanice su prošle nedelje plaćale svega 175 do 180 dinara po kilogramu žive mere, dok je prethodnih nedelja otkupna cena dostizala 200 dinara.
- Naši farmeri zapravo to poskupljenje ne osećaju, niti imaju bilo kakvu korist od toga. Tu zapravo jedino gube stočari, farmeri i potrošači - naglasila je ona.
Farme se zatvaraju, a proizvodnja sve teže opstaje
Niske otkupne cene ostavljaju ozbiljne posledice na domaće svinjarstvo. Kako upozorava Čelebićanin, sve više proizvođača odustaje od proizvodnje jer prihodi ne mogu da pokriju troškove.
Za razliku od ranijih godina, kada su farmeri gubitke iz perioda niskih cena mogli da nadoknade tokom povoljnijih tržišnih okolnosti, sada takva mogućnost gotovo da ne postoji.
Prema njenim rečima, tokom prethodne dve godine zabeležen je period od čak godinu dana u kojem su otkupne cene bile ispod troškova proizvodnje.
Zbog toga su pojedini stočari smanjili broj krmača, dok su drugi potpuno zatvorili tovilišta.
Situaciju dodatno otežavaju troškovi stočne hrane, energenata i kredita, naročito imajući u vidu da su proizvođači prethodnih godina ulagali u savremenu opremu, genetski materijal i mere zaštite od afričke kuge svinja.
Jeftinije meso iz uvoza dodatno komplikuje situaciju
Jedan od najvećih problema domaćeg svinjarstva, prema oceni predsednice Udruženja, predstavlja konkurencija jeftinijeg mesa iz uvoza.
Ona smatra da ograničenja u međunarodnoj trgovini dovode do toga da se meso koje evropski proizvođači ne mogu da plasiraju na pojedina tržišta nudi po nižim cenama, što dodatno otežava položaj srpskih farmera.
- Mi ne možemo da zabranimo uvoz, ali možemo da ga kontrolišemo - poručila je Čelebićanin.
Posebno je ukazala na paradoks da Srbija nema dovoljno domaćih svinja za sopstvene potrebe, dok pojedine klanice istovremeno ne otkupljuju domaće tovljenike.
Udruženje zbog toga predlaže primenu tarifnih kvota, odnosno određivanje količina i kategorija mesa koje su zaista potrebne domaćem tržištu.
Sporne i desetine hiljada tona uvezenog mesa
Dodatnu zabrinutost izazivaju i podaci o uvozu svinjskog mesa.
Čelebićanin tvrdi da postoje razlike između evidencija Uprave carina Srbije i Evrostata koje iznose oko 30.000 tona.
Kako navodi, Udruženje gotovo dve godine traži da se ove razlike ispitaju, a povodom sumnji su podnošene i krivične prijave.
Ukazala je i na problem mogućeg nepravilnog deklarisanja mesa u prodavnicama, odnosno sumnje da se prethodno zamrznuto meso u pojedinim slučajevima prodaje kao sveže.
Reč je o navodima i sumnjama koje je iznelo Udruženje, a ne o utvrđenim nepravilnostima.
Za oporavak potrebne najmanje tri godine
Prema proceni Čelebićanin, domaćem svinjarstvu potrebno je najmanje tri godine da bi se oporavilo, čak i ukoliko bi odgovarajuće mere bile preduzete odmah.
Kao jedno od mogućih rešenja navodi ugovorenu proizvodnju, koja bi farmerima omogućila da najmanje četiri meseca unapred znaju otkupnu cenu, uz mogućnost njenog prilagođavanja promenama troškova hrane i energenata.
Udruženje je, kako kaže, takve predloge već dostavljalo Ministarstvu poljoprivrede, ali odgovor nije stigao.
Pored toga, smatra da je potrebno unaprediti kontrolu uvoza, klasifikaciju mesa i podsticaje usmeriti ka povećanju proizvodnih kapaciteta i poboljšanju genetskog materijala.
- Imate zakon, postoji pravilnik, u teoriji sve imamo. Samo da ga implementiramo - zaključila je Čelebićanin.
Dok se traže rešenja za domaće stočarstvo, građani se suočavaju sa skupljom slavskom trpezom, a proizvođači sa sve manjom zaradom. Tako se, uprkos rastu cena pečenja, položaj onih koji uzgajaju stoku ne poboljšava, što otvara pitanje dugoročne održivosti domaće proizvodnje.
(Telegraf Biznis/RTS)