• 0

Podzemni džinovi: Ogromna mreža tunela spaja sever i jug Evrope, cifre duge kao i kilometri

Ispod švajcarskih Alpa, izgradnja nove brze železnice velikog kapaciteta blizu je završetka, a sve vezano za ovaj projekat je u neverovatnim brojkama. U slične projekte upustile su Austrija, Francuska i Italija

  • 0
železnica

Foto: Wikimedia.org / Hannes Ortlieb

Radovi na hiljadama metara dugačkoj brzoj pruzi ispod švajcarskih Alpa su pri kraju, a u samom središtu ove deonice nalazi se najduži železnički tunel na svetu - "Gotthard" bazni tunel.

Sve vezano za ovaj projekat vredan 11,3 milijarde dolara je u velikim ciframa.

Počev od položaja na kojem se radovi obavljaju, dubine od 2.500 metara ispod vrhova Alpa, broja od preko 2.500 angažovanih radnika zaduženih da prokrčuju put kroz 30 miliona tona granita, pa do plana da postave blizu 400 kilometara pruge i još nekoliko stotina kilometara električnih instalacija, signalizacije i komunikacionih sistema.

Sa rasporedom manjih tunela, koji povezuju dva glavna paralelna tunela na svakih 325 metara, ukupna mreža tunela premašuje 150 kilometara.

Iskopavanje dva tunela dužine od po 56 kilometara završeno je tokom 2011. godine, uz pomoć mašina za probijanje tunela, sa sečivima prečnika čitavih 10 metara.

Ovi radovi ostavili su za sobom takve količine kamena, da bi se njima mogao napuniti voz, čiji bi se vagoni protezali od Ciriha do Čikaga, u dužini od preko 7.000 kilometara.

Dodatnih 8 miliona tona kamena iskopano je za potrebe izgradnje "Ceneri" baznog tunela.

Unutar ovih tunela nalaze se dve multifunkcionalne stanice, "Sedrun" i "Faido" koje omogućavaju vozovima da prelaze iz jednog tunela u drugi, za potrebe održavanja ili tokom hitnih slučajeva.

"Sedrun" je trebalo da postane najdublja podzemna železnička stanica na svetu, pod nazivom "Porta Alpina", sa liftovima koji se spuštaju do dubine od blizu 800 metara, povezujući platforme stanice sa selima na površini, ali je plan odbačen kao neekonomičan tokom 2012. godine, navodi CNN.

Sa duge strane, najduži železnički tunel na svetu "Gotthard", koji je otvoren 2016. godine, samo je deo čitave priče.

Prvi predlog za izgradnju železničke linije kroz Alpe datira iz 1947. godine, a ova pruga bila je i predmet nacionalnog referenduma tokom 1992. godine, na kojem je predlog podržan, a prvi radovi u test fazi otpočeli su naredne godine.

U 2020. godini, završni delić slagalice, kraći ali jednako važan "Caneri" tunel u blizini Lugana, konačno će ugledati prve vozove. Ovaj 15 kilometara dugačak tunel zaobilazi planinsku deonicu na nafrekventnijoj ruti od severa ka jugu, koja povezuje ekonomski moćne zemlje severne Evrope sa severnom Italijom.

Ekonomska moć

 

Vreme putovanja za internacionalne putnike između Ciriha i Milana biće skraćeno sa 4 sata, koliko je trebalo "Gotthard" starom rutom, na samo 2,5 sata vožnje, sa kretanjem vozova kroz tunele brzinom od oko 200 km/h.

Izbegavajući poznate spirale stare planinske rute, "Gotthard" bazni tunel (GBT) skraćuje put za 40 km, a kraće vreme putovanja rezultiralo je i povećanjem broja putnika za čak 30% u mesecima nakon otvaranja.

Dok je planinska ruta imala, i još uvek ima, snagu da zaokupi pažnju i najumornijem putniku, primarni utisak koji ostavlja GBT je iznenadna promena ambijentalnog zvuka i primetno ubrzanje kada se stigne do tog dela. Za redovne putnike, koji su zaokupljeni čitanjem mailova ili gledanjem filmova, tranzit se jedva registruje i neprimećuje se da se nalazite oko 2.400 metara ispod alpskog masiva, dok svetla tunela bljeskaju pri brzini od 200 km/h. Temperatura u tunelu može da dosegne 40 stepeni, a ogromni ventilatori rashlađuju vazduh u tunelu.

Međutim, glavni korisnici tunela nisu putnički vozovi, već kompanije koje prevoze teret, a koje će dobiti veći kapacitet prevoza, imati niže troškove i kraće vreme putovanja.

Manji nagibi sada omogućavaju da kroz Švajcarsku saobraćaju teži teretni vozovi, povećavajući kapacitet dnevnog prometa od 140-180 vozova na 225-260 vozova dnevno.

Na kraju, očekuje se da će to da udvostruči godišnji transportni kapacitet sa 20 na oko 50 miliona tona.

GBT je deo većeg projekta, službeno poznatog kao „Neue Eisenbahn Alpentransversale“ ili „Nova železnička veza kroz Alpe“, čiji su ciljevi uspostavljanje direktne rute koju će moći da koriste vozovi velike brzine i teški teretni vozovi, i obezbeđenje neometanog prometa visokog kapaciteta između severne Evrope i Italije.

Rute za teretni transport

 

Drugi bazni tunel dalje u pravcu zapada povezuje Bazel, Bern i Milano. Tunel “Lötschberg“ ima 30 kilometara i  pruža  kraću, direktni liniju ispod bernskih Alpa od 2007. godine. Kako bi zaštitili osetljivu alpsku regiju od povećanja drumskog saobraćaja, Švajcarska radi na prebacivanju tereta sa drumskog na železnički saobraćaj kada god je to moguće.

Ruta "Lötschberg"  prevozi veliku količinu tereta vozovima, koji prevoze kompletne kamione u specijalnim vagonima sa niskim podovima, a između Nemačke i severne Italije, izbegavajući zagušenje na autoputevima.

železnica

Foto: Wikimedia.org

Susedna Austrija, koja se nalazi na strateškoj lokaciji između evropskih industrijskih divova, krenula je u sličan ambiciozni projekat izgradnje tunela, kako bi svoje alpske doline oslobodila od teretnog saobraćaja. Desetine milijardi dolara se investira u tunele i masovne nadogradnje glavnih železničkih ruta, a koje ih povezuju sa Nemačkom i Italijom.

Kada tunel dužine 640 kilometara i vredan 6,6 milijardi dolara bude zavšen 2028. godine, on će preuzeti krunu od GBT-a kao najduži železnički tunel na svetu. Obezbediće direktnu rutu ispod tirolskih Alpa i omogućiti teretnim vozovima da zaobiđu grad Inzbruk. Putovanja od Inzbruka do Bolzana u Italiji biće skraćena sa 2 sata na samo 50 minuta.

Kontroverzni mega projekti

 

Južno od Beča, najstarija železnica preko Alpa takođe bi trebalo da bude zamenjena. Nepunih 28 kilometara dugačak, "Semmering" tunel, vredan 3.65 milijardi dolara, doneće novu, bržu liniju između austrijske prestonice i centralne Evrope sa jedne strane i Jadranskog mora sa druge, kada bude završen 2027. godine.

Otvorena između 1848. godine i 1854. godine trenutna planinska pruga bila je prva koja je premostila Alpe, a danas se nalazi na listi svetske kulturne baštine Unesko-a.

Projekti izgradnje ovog nivoa, retko prolaze bez poteškoća i brojnih kritika, te su tako i ovi tuneli završeni mnogo kasnije nego što je planirano, a koštali su i znatno više nego što je prvobitnim budžetima bilo određeno. Protivljenja ovakvim projektima dolaze sa raznih strana, kako od strane političara i zaštitnika životne sredine tako i od stanovništva, čije zajednice ovakvi infrastrukturni radovi najviše pogađaju.

Možda i najbolji primer toga je kontroverzna pruga, dužine 270 kilometara, koja povezuje Lion u Francuskoj sa Torinom u Italiji.

U srcu ovog 27.7 milijardi vrednog mega-projekta je 9 milijardi vredan tunel, dužine 58 kilometara koji bi trebalo da zameni nezgodnu planinsku deonicu kroz savojske Alpe.

Problemi pravne prirode, politički protesti, često i nasilne prirode, prvenstveno sa italijanske strane, sputavali su ovaj projekat još od samog početka.

Iako su građevinski radovi započeli još 2002. godine, na probijanje tunela čekalo se sve do 2016. godine i očekuje se da ono traje 10 godina. Ako obe uključene strane ispune ono na šta su se obavezale, putovanje između Pariza i Milana, TŽV-om, biće skraćeno sa 7 na svega 4 sata.

Koji god argumenti bili upotrebljavani protiv ovakvih mega projekata, oni zasigurno predstavljaju korak ka ekološki svesnijem tipu transporta. U kombinaciji sa uvek prisutnom potrebom za povećanjem efikasnosti i smanjenjem troškova, što nova generacija tunela pod Alpima može da obezbedi, mogu da odigraju važnu ulogu u razvoju evropske ekonomije i turizma u decenijama koje dolaze.

(T.T.)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>