• 2
 ≫ 

Srbislava i Vasilije nisu voleli posao od 9 do 5: Sada žive od drveta, ali ne seku stabla

 ≫ 

Poželeli da svoj život osmisle kreativnije i drugačije

  • 2
Foto: proizvodi od drveta Foto: Priče sa dušom

Saki njihov dan je nepredvidiv, baš kao i prirode njihovih ličnosti. Srbislava Todorović (26) i Vasilije Tešić (29) opisuju sebe kao osobe slobodnog duha koje teško podnose klasičan posao od devet do pet.

Oni izrađuju proizvode od drveta i koriste orah, hrast, jasen, kedar, ali i građu od starih hrastovih greda koja ima posebno lepu boju i teksturu. Sirovine nabavljaju na različitim mestima u Srbiji, a drvo suše prirodnim putem, piše portal Priče sa dušom. 

Svake godine sade drveće. Vole putovanja i gde god da krenu nađu poneki komad drveta, najčešće panj, koji zatim obrade, trudeći se da drvo zadrži prirodan oblik.

Počeli su sa daskama za serviranje hrane, a sada prave i noćne stočiće od panja, kao i stolove za ručavanje od hrastovih starih greda iz magaza, kao i police, ogledala i druge komade.

- Da bi bilo jasnije vašim čitaocima: drvo koje se osušilo prirodnim putem takođe je pogodno za obradu. Naša oprema za rad je skromna. Posedujemo klasičnu stolarsku mašinu i nekoliko osnovnih alata, ali najveći deo posla obavljamo ručno. Ručna izrada predmeta je ujedno i ideja od koje ne odustajemo. Verujemo da drvo ima dušu i ponašamo se u skladu sa tim načelom - kaže Srbislava.

Ovaj kreativan par već dve godine živi u Zemunu, blizu Gardoša, gde su se „lako navikli na šetnje Dunavskim kejom i vožnju bicikala“.

Na posao u Barič, mesto kraj Obrenovca, putuju svakog dana i uveče se vraćaju u Zemun. Iako su njihovi planovi, kao i kod većine ljudi u Srbiji neizvesni, voleli bi da žive u nekom prirodnijem i zdravijem okruženju i kažu da tako nešto imaju u planu.

- Budući da sve radimo sami, tako i biramo vreme za rad. Nekada ostanemo do kasno uveče, nekada  radimo ujutru, zavisno od obima posla. Ponekad usred nedelje neplanirano otputujemo negde, a zatim za vikend radimo i tako u krug. Pre nego što smo se upoznali, oboje smo bili ranoranioci, ali otkad smo zajedno, bogami, volimo malo duže da odspavamo - nastavlja Vasilije Priču sa dušom.

Foto: proizvodi od drveta Foto: Priče sa dušom

Srbislava je osnovne i master studije završila na Filološkom fakultetu u Beogradu, na katedri za srpsku i svetsku književnost, aktivno se bavi novinarstvom i piše tekstove za onlajn portale.

Vasilije je osnovne i master studije završio na Prirodno-matematičkom fakultetu u Novom Sadu, na katedri za lov i lovni turizam. Jedno vreme radio je u svojoj struci kao upravnik lovišta, ali je taj posao ostavio i odlučio da započne nešto svoje. Međutim, i dalje se angažuje u oblasti lovnog turizma i nalazi vremena da se bavi strukom.

- Vasilije poseduje svoj vinograd i voćnjak koji obrađujemo zajedničkim snagama. U tome nam pomaže i porodica. Svake godine pravimo domaće vino koje je nastalo mešanjem grožđa iz Bariča i iz Čačka, tako da je to svojevrstan ljubavni vinski miks. Pečemo i domaću rakiju od šljive, ponekad i od kajsija kada dobro rode, pa cele godine imamo piće za sopstvene potrebe. Veliki smo ljubitelji vina i uvek volimo da isprobamo nove ukuse - otkrila je Srbislava.

Svaka rukotvorina koja izađe iz radionice „Dabar and ko” je unikatna i ima svoju ličnost i priču koja stoji iza nje. Sami sve osmišljavaju, mada priznaju da im u tome često pomognu mušterije sa odličnim i kreativnim idejama.

- Za naše proizvode interesuju se ljudi različitih profila i životnog doba. Vreme je pokazalo da je najveći broj kupaca iz Beograda. Verovatno zbog toga što u ovom gradu živi najveći broj ljudi, ali i to što ljudi u velegradu čeznu za dodirom sa drvetom. Jedan lep unikatan komad nameštaja može da oplemeni najmoderniji i najplastičniji moderan prostor - nastavlja Srbislava.

Zajednički stil života opisuju kao brz, nepredvidiv i uzbudljiv.

- Po nekoj našoj računici u toku meseca pređemo po više hiljada kilometara. Živimo na relaciji Zemun – Barič – Čačak – drugi delovi Srbije. Putna torba uvek stoji negde sa strane i nikad nije potpuno otpakovana. I naš posao zahteva kretanje: pronalaženje i donošenje građe, razgovor sa mušterijama, predstavljanje našeg rada i osmišljavanje proizvoda - kažu za Priče sa dušom.

Dane u epidemiji uglavnom provode u selu Mršinci kraj Čačka, odakle je poreklom Vasilijev deda s majčine strane. Kažu da prednosti u odnosu na grad ima mnogo, a samo neke od njih su: sedenje na tremu, uživanje u prirodi i pevanju ptica, šetnja šumadijskim sokacima.

Ponajviše je to sloboda, koje je u gradu sve manje.

Video: Lazar je odlučio da napusti grad i napravi najdivnije etno selo

 

(Priče s dušom/www.pricesadusom.com)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>