• 6

Telegraf na ostacima Titovog rudnika uranijuma: "Kažu da svetlimo u mraku, a mi zdravi kao dren"

Ekipa Telegrafa prošetala je koracima rudara zatvorenog rudnika uranijuma u podnožju Stare planine

  • 6

Da ste pre 60 godina prošetali gradićem Kalna u podnožju Stare planine, bili biste iznenađeni količinom ljudi i dešavanja u njemu. Za to je bio zaslužan rudnik uranijuma Gabrovnica, udaljen samo 10- ak kilometara, koji je celom području doneo napredak. Otvaranjem Titovog rudnika, kako je prozvan, maja 1962. otvorilo se oko 100 novih radnih mesta, mnogi rudari doselili su se u Kalnu zbog rada u rudniku. Grad je cvetao.

Nažalost, danas je u Kalni i njenoj okolini sasvim drugačija slika. Zatvaranjem rudnika, 1966. ovo simpatično mesto počelo je da tone u nepovrat. Puste ulice i oronule građevine jedva da se sećaju nekadašnjeg "zlatnog doba". Osim toga, ceo kraj je već decenijama pokriven velom misterije, priča da se radioaktivnost ovog predela nikad nije u potpunosti ugasila.

Titov rudnik

Okno ugašenog rudnika Gabrovnica, Foto: Telegraf.rs

- Živim ovde ceo život i nikad se nisam plašio radioaktivnosti iz Gabrovnice. Uvek su postojale priče, ali nisam čuo da je bilo koji meštanin imao zdravstvenih problema zbog toga. Neki će reći da svetlimo u mraku, a mi smo u stvari zdravi kao dren - reći će vam u šali stanovnici Kalne.

Jedna od priča je i da se u oknu ugušenog rudnika još uvek skladišti nuklearni otpad. "Budalaštine", smeju se meštani.

Na isti način reaguje i čuvar zatvorenog rudnika, Milutin Božić.

- Ma kakvi, od toga nema ništa, ni u jednoj zgradi nekadašnjeg postrojenja. Okno je potpuno zatrpano i ništa ne može da se odlaže unutra, a pre svega, do rudnika se dolazi jako teško i jedini most preko kojeg se dolazi do njega je truo i samo što se ne sruši - objašnjava čuvar.

Kao dete rudara Gabrobnice, njegov život je obeležio upravo ovaj rudnik.

- Za Gabrovnicu me vežu samo lepa sećanja. Lepo se radilo i zarađivalo, nikad nam ništa nije nedostajalo. Uranijum se pakovao u buradima, koliko ga je bilo.To je žuti kolač, uranoksid, koliko ja znam. Pamtim da je tata dolazio prljav, ali da smo bili srećni. Nakon zatvaranja rudnika ostao je veliki žal za tim vremenom, koje se verovatno nikad neće vratiti - priča Božović.

Pričalo se i to da je tadašnja vlada, po zatvaranju rudnika, morala da iseli stanovništvo koje je živelo u neposrednoj blizini rudnika, jer je zemljište bilo kontaminirano, radioaktivno. Da su iz istog razloga, selili i rudare koji su radili u Gabrovnici, smatrali su ih "zaraženima".

Titov rudnik

Milutin Božić, čuvar rudnika Gabrovnica, Foto: Telegraf.rs

Na takvu priču nasmejaće se Hranislav Grujić, jedini radnik rudnika Gabrovnica, koji je nastavio da živi u Kalni. U aprilu je napunio 87 godina.

- Radio sam kao bravar u postrojenju za tehničku podršku rudnika. Jednom sam samo bio u dodiru sa uranijumom, kad je jedan od rudara bio bolestan. Rekli su mi da sam ozračen, pa sam morao da skinem svu odeću sa sebe. Okupali su me šmrkom u posebnoj komori, a odeću su zapalili. Poslali su me na odsustvo dve nedelje, iako sam se osećao dobro. Samo me je pomalo bolela glava i hvatala me je nesvestica. Nije to ništa strašno - kaže ovaj starac uz osmeh.

Strah nikad nije osećao, a nakon zatvaranja rudnika oseća samo setu.

- E, to su bili dani! Rudar je imao 40, 38 hiljada platu, a tehnički direktor 48 hiljada. U to vreme! Ja 21 hiljadu. Dve hiljade hrana, 500 dinara svetlo, 200 dinara voda. Ostalo sve se popije. I kad prođemo pored kafane, konobarima se smeše brci: "Evo ih rudari, biće dobar pazar"! - seća se deda Hrane.

Titov rudnik

Hranislav Grujić, nekadašnji radinik rudnika Gabrovnica, Foto: Telegraf.rs

Da li u pričama o radioaktivnosti područja ispod Stare planina, ima imalo istine, pokušali smo da saznamo u Javnom preduzeću "Nuklearni objekti Srbije". Rukovodilac Odeljenja za ispitivanje radioaktivnosti, Ivan Knežević, smatra da je tamnošnje stanovništvo u potpunosti bezbedno.

- Mi svake godine vršimo merenja u Gabrovnici i zasad se pokazuje radioaktiovnost na nivou varijacije prirodnog zračenja. To znači da takvo zračenje nije štetno po stanovništvo. Kad bismo kopali dublje u zemlju, verovatno bismo došli do većih vrednosti, ali rudnik je zakopan i eksploatacije uranijuma više nema. Iako je nešto tako nemoguće, ukoliko dođe do pojave veće radijacije na tom terenu, naša ekipa bi došla i dekontaminirala područje, to jest očistila i učinila bezbednim. Ali, zasad je dovoljno da samo pratimo situaciju - navodi on.

Sećanjima deda Hraneta i koracima nekadašnjih rudara, prošla je i ekipa Telegrafa. Kako danas izgleda ugušeni rudnik uranijuma Gabrovnica, pogledajte u videu na početku teksta. 

Video: Tuga stanovnika za nekadašnjim rudnikom u Milićevcima: Od njega smo hranili porodice

(I.Nedić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • DARKO 100%

    20. septembar 2020 | 20:06

    Generalno preko hleba hteli smo pogacu,sve smo imali dobro u ljudskim resursima,ljudskih vrednosti sta god da smo hteli raditi radilo se savesno i posteno,danas su takvi resursi izgubljeni mozda se nadje neki zalutali koji tumara medju njih ali kao jedinka danas nemozes menjati svet

  • Raška

    20. septembar 2020 | 21:47

    Ima zapecacen rudnik uranijuma koji su eksploatisali Italijani pre ww2 na Goliji, mesto Lisa u šumi

  • ruralni srbin

    20. septembar 2020 | 21:29

    Pricam ti pricu!!!

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>