• 9
 ≫ 

Italijanska obuća sa etiketom iz Srbije: Gde i kako nastaju skupe cipele, i da li je kvalitet dobar?

 ≫ 

Masovna proizvodnja obuće i odeće odavno je prebačena na Aziju (Kambodža, Kina, Vijetnam, Bangladeš) ili na siromašnije zemlje Južne Amerike, odnosno Istočne Evrope

  • 9
cipele Foto: Pixabay

- Izvinite, gde se proizvode ove cipele? - pitala je M. B. iz Beograda, prilikom isprobavanja jednog para patika-cipela u radnji sa "zvučnim imenom". Samo ime sugeriše na Italiju, međutim...

- Što da vas lažem, italijanski je kalup, italijanska firma, ali se sve pravi kod nas - rekla je retko iskrena prodavačica, budući da "Made in Italy" bolje prodaje robu. Naši ljudi i dalje imaju otpor prema domaćoj proizvodnji, verujući da su odeća i obuća koje dolaze iz Zemlje mode - bolje i kvalitetnije.

Ipak, šta danas dolazi baš iz Italije? Ili je proizvodnja prebačena na Aziju (Kambodža, Kina, Vijetnam, Bangladeš) ili na siromašnije zemlje Južne Amerike, odnosno Istočne Evrope. Jeftina radna snaga je presudila da italijanska obuća više ne bude 100% italijanska, iako ta zemlja navodno stoji iza procesa izrade.

Tamo je, svakako, i dalje moguće naći obućarske radionice, gde zanatlije rade po savršenom italijanskom kroju i kalupu, a pre svega dizajnu, i to po meri. Izrađuju se i odela za biznismene, koja koštaju papreno. Ipak, masovna, komercijalna proizvodnja poprimila je neke druge oblike.

Cipele otmene i skupe, a uslovi?

Jug naše zemlje je posebno "pogodno tlo" za otvaranje fabrika tog tipa, mada je i Banat zanimljiva regija za strane kompanije. S jedne strane, obućari, krojači i modelari imaju obezbeđeno radno mesto, a brendovi mogućnost da za isti posao i učinak - radnika iz regiona plate dosta manje nego radnika iz EU.

Italijani i neke druge nacije se odlučuju za zemlje iz ovog dela Evrope i zbog udaljenosti Azije: transport je skuplji, a osim toga, i pandemija je sada pokazala koliko je blizina važna. Uvedene blokade su se odrazile na lance snabdevanja, ali i na protok robe.

Mišljenja o uslovima rada u ovim fabrikama su podeljena: ima nezadovoljnih radnika, koji se žale na neprofesionalno ponašanje šefova, "rad kao na traci", maltretiranje, manjak zaštitne opreme, a ima i onih koji su zadovoljni - kažu da maltene cela porodica radi za istu firmu, redovnu platu.

Moda odeća Gucci Gucci / Foto: Instagram/Gucci Official

Među italijanskim fabrikama obuće koje posluju kod nas su "Parilabu", "Euroconfort", "Geox", zatim ovde se radi obuća za brend "REDA Milano Shoe". Takođe, u Srbiji se rade neki komadi ili delovi odeće/obuće/aksesoara za high end marke kao što su "Gucci" ili francuski "Louis Vuitton".

Na leto 2019. Italijani, tačnije kompanija "Progeti", kupila je tri parcele u Industrijskoj zoni Sombora. Firma se bavi proizvodnjom poluproizvoda, odnosno gornjih delova obuće, kao i izradom gotove obuće i to za popularne gigante kao što je pomenuti "Gucci", zatim "Prada".

Još tada se pisalo, zanimljivo je, da se "Prada" uveliko proizvodi u Srbiji, te da iz fabrike u Vršcu godišnje "izađe" oko 75.000 pari cipela. One putuju širom sveta, sa etiketom "Made in Serbia".

Gde je radna snaga najjeftinija?

Prema podacima koji važe poslednjih godina, na prvom mestu je Uganda. To znači da minimalna satnica iznosi 0.01 dolar, a na drugom mestu je Gruzija, mala zemlja "ušuškana" između Evrope i Azije. Slede Kuba i Kirgistan, Bangladeš, pa Tanzanija, Gambija, Venecuela, Gvineja Bisao, Malavi.

Bangladesh, Bangladeš, tekstilna industrija Bangladeš / Foto: Tanjug/AP

Na listi su još i Liberija, Kongo, Tadžikistan, Gana i Madagaskar, gde je minimalna zarada za sat vremena rada - 0.23 dolara. Mimo obuće, u manje razvijene zemlje prebačena je i proizvodnja odeće, a pre svega u Bangladeš, koji je postao centar masovne, komercijalne proizvodnje.

To je ujedno i jedna od najsiromašnijih država na planeti, gde je BDP po glavi stanovnika jedva porastao od 1975. godine do danas. Mnogo ljudi je zaposleno u tekstilnim fabrikama, a radnu snagu najpre čine žene, koje dalje od te plate izdržavaju svoje porodice.

Trenutno, najprodavanija marka obuće je Najki, američki proizvođač, sa godišnjom prodajom od oko 24,2 milijarde dolara. Gotovo sva Najki obuća, tačnije patike, pravljena je van granica SAD. Najviše pogona nalazi se u Kini i Vijetnamu (36%), zatim u Indoneziji (22%), pa na Tajlandu (6%).

Tu su i druge zemlje poput Tajvana, Indije, Pakistana, Filipina i Malezije.

Video: Težak vam posao? A šta mislite kako je čistiti led sa mosta koji ide preko okeana

(Telegraf Biznis)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Aleksa

    20. februar 2021 | 08:15

    Plagijat na globalnom nivou. Vazna je etiketa.

  • 💯jko vić™

    20. februar 2021 | 10:19

    Uganda minimalna satnica 0.01$. Sto sati rada za jedan dolar?! U jbm ti babine opanke koji smo mi bogataši! Prosto rečeno MODERNI OBLIK ROBOVLASNIŠTVA.

  • Voja

    20. februar 2021 | 08:52

    Srpska posla dovoljno je da piše made in i go... Ce bi srpski kupac kupio samo da je strano a svoje će da pljuje

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>