Teška ispovest žene sa Balkana: "Nemačka mi je uzela ono što nikad neću moći da vratim"
Ljudi sa Balkana već decenijama odlaze u Nemačku u potrazi za boljim životom. Pak, iako je Nemačka godinama važila za obećanu zemlju, poslednjih godina se i ta slika delimično promenila zbog izazova sa kojima se suočava nemačka ekonomija.
Ipak, iskustva života u Nemačkoj su veoma različita. Dok neki uspevaju da izgrade stabilan život i napreduju, drugi se suočavaju sa emocijama i izazovima koje nisu očekivali pre odlaska.
U jednoj Facebook grupi "Balkanci u Nemačkoj", gde ljudi iz Srbije, Bosne i Hercegovine i drugih delova Balkana dele svoja iskustva, jedna objava privukla je veliku pažnju i izazvala brojne reakcije.
- Sve sam stekla, ali sam izgubila ono najvažnije.
Autorka objave, žena sa Balkana koja živi u Štutgartu, napisala je emotivnu ispovest o svom životu u inostranstvu:
- Sedim u svom lepo uređenom stanu u Štutgartu. Gledam nameštaj i stvari koje sam godinama želela dok sam živela u skromnim uslovima i shvatam jednu gorku istinu. Sve što sam materijalno želela sam stekla, ali sam izgubila ono što se ne može vratiti - vreme sa ljudima koje volim. Juče mi je javila sestra da je umrla naša komšinica koja me je čuvala dok su moji roditelji radili. Ona koja mi je davala bombone i govorila da učim kako bih imala lakši život od njihovog. Nisam stigla da joj kažem hvala. Nisam stigla ni da se oprostim kako treba, jer sam žurila nazad za svoj "bolji život" - istakla je ona.
"Cena života daleko od kuće"
U nastavku je opisala emotivnu stranu života u inostranstvu:
- To je ta teška cena života daleko od kuće. Gradiš dom u kojem često nema onih koje najviše voliš. Roditelji stare, a svaki odlazak i povratak postaje sve teži, jer ne znaš da li je to poslednji zagrljaj.
Ovde imam stabilan život, deca govore nemački, imamo komfor i sigurnost. Ali uveče, kada sve utihne, osećam prazninu. Nedostaje mi dom, mirisi, zvukovi i osećaj da negde zaista pripadam.
- Novac može da obezbedi sigurnost, ali ne može da nadoknadi vreme izgubljeno sa porodicom. Često se pitam da li smo mi koji smo otišli zapravo pobednici ili samo ljudi koji su slobodu zamenili za život daleko od svojih najbližih.
Na kraju je poručila:
- Pijte kafu sa svojim ljudima dok možete. Ne čekajte sledeći put.
(Telegraf Biznis/Dnevno)
Video: ALTA banka: Partnerstvo kao temelj promene- veče posvećeno budućnosti i SEPA standardima
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Taki
Nisam bas sigurna da li je to stvarno tako , i ja sam napustila Srbiju pre 11 godina jer nije bilo mesta za mene u toj Srbiji i ljudi koji su mi tada bili prijatelji nisu nista uradili da mi pomognu i dalje sam sa njima u kontaktu ali to vise nisu isti ljudi koje sam tada poznavala. Kada god se vidimo oni pričaju o svojim problemima i ja posto zivim u Nemačkoj nemam prava na sopstvene probleme , jer" Zivis "u Nemačkoj. Svako ima prava da gradi zivot gde hoce a koliko je to stvarno tesko mi svi to najbolje znamo a i znamo da smo ostali u svojoj zemlji da bi nam bilo jos mnogo teze.
Podelite komentar