Voće u prodavnicama 45 puta skuplje nego kod proizvođača: Rod propada, a kupci plaćaju papreno
U voćnjacima rod nikada bolji, a proizvođači očajni. Dok mandarine ostaju neubrane na stablima jer se njihova prodaja gotovo ne isplati, u velikim gradovima potrošači isto voće plaćaju i do 45 puta skuplje. Ovaj neverovatan cenovni jaz zabeležen je u Turskoj, gde poljoprivrednici upozoravaju da im ni odličan kvalitet plodova ne garantuje zaradu.
U provinciji Hataj, jednom od važnih centara proizvodnje citrusa u Turskoj, kilogram mandarina kod proizvođača košta svega dve turske lire, odnosno približno četiri evrocenta. Istovremeno, u velikim gradovima, poput Istanbula, Ankare i Eskišehira, cena dostiže čak 90 lira, što je oko 1,63 evra po kilogramu.
Kako prenosi turski Haberler, ovogodišnja berba premašila je očekivanja, ali je velika ponuda, uz slabu potražnju i niske otkupne cene, dovela poljoprivrednike u izuzetno težak položaj.
Grane se savijaju od roda, a mandarine propadaju
Zahvaljujući obilnim padavinama tokom zime i proleća, voćnjaci u Hataju ove godine dali su izuzetno bogat rod.
Stabla su toliko puna mandarina da su pojedine grane morale da budu poduprte kako se ne bi polomile pod težinom plodova.
Međutim, ono što bi u normalnim okolnostima predstavljalo razlog za zadovoljstvo proizvođača, pretvorilo se u ozbiljan ekonomski problem.
Zbog niske otkupne cene, koja se spustila na svega dve lire po kilogramu, deo plodova ostaje na stablima i počinje da propada.
Predsednik Poljoprivredne komore Samandaga Selim Kamači upozorio je da je situacija posebno nepravedna jer su proizvođači tokom prethodne dve godine uložili značajne napore da unaprede kvalitet voća.
Umesto intenzivnog korišćenja hemijskih sredstava, poljoprivrednici su, uz podršku Ministarstva poljoprivrede i šumarstva, primenjivali ekološke metode zaštite od mediteranske voćne muve.
Zahvaljujući korišćenju posebnih klopki, smanjena je potreba za hemijskim tretmanima, a kvalitet mandarina je poboljšan.
Kamači ističe da voće ispunjava uslove za izvoz, ali da proizvođači uprkos tome ne uspevaju da ostvare odgovarajuću zaradu.
U voćnjaku dve lire, u prodavnici čak 90
Najveći problem predstavlja ogromna razlika između cene koju dobijaju proizvođači i one koju plaćaju krajnji potrošači.
Prema rečima Kamačija, u obližnjim provincijama kilogram mandarina prodaje se za oko 50 lira, odnosno približno 90 evrocenti.
U velikim gradovima cena dostiže 90 lira, što je oko 1,63 evra.
To znači da potrošači u pojedinim gradovima mandarine plaćaju čak 45 puta skuplje od iznosa koji se nudi proizvođačima.
Kamači smatra da je neophodno smanjiti ovaj cenovni jaz i uspostaviti pravedniji odnos između proizvođača, trgovaca i potrošača.
Posebno zabrinjava činjenica da poljoprivrednici, uprkos izuzetno niskoj otkupnoj ceni, ne mogu jednostavno da odustanu od berbe.
Za jednu dnevnicu potrebno ubrati tonu mandarina
Troškovi radne snage predstavljaju dodatni problem za proizvođače.
Prema rečima predsednika Poljoprivredne komore, da bi se pokrila dnevnica jednog radnika, potrebno je ubrati približno tonu mandarina.
Reč je o izuzetno zahtevnom poslu, jer se plodovi beru ručno, uz korišćenje makaza. Pritom, ostavljanje mandarina na stablima moglo bi negativno da utiče na prinos naredne godine.
Zbog toga se pojedini proizvođači odlučuju da organizuju berbu čak i kada znaju da će morati da izdvoje sopstveni novac kako bi pokrili troškove.
Tako se poljoprivrednici nalaze pred teškim izborom: da li da ostave rod da propadne ili da dodatno plate kako bi ga uklonili sa stabala.
Poljoprivrednici ne traže novac, već mogućnost da rade
Kamači je naglasio da od države i lokalnih vlasti ne očekuje direktnu finansijsku pomoć, već uslove koji bi proizvođačima omogućili da sami povećaju vrednost svojih proizvoda.
Njegov predlog je da se obezbedi prostor za izgradnju prerađivačkih kapaciteta u kojima bi mandarine, ali i drugi poljoprivredni proizvodi iz ovog kraja, mogli da budu prerađeni i plasirani na domaće i međunarodno tržište.
Na taj način višak roda ne bi morao da propada, već bi mogao da se iskoristi za proizvodnju robe sa dodatom vrednošću.
Kamači je predložio i da država razmotri otkup dela proizvodnje i distribuciju voća školama, čime bi se povećala potražnja i uticalo na uspostavljanje povoljnijih tržišnih uslova.
Predstavnici proizvođača smatraju da je neophodna bliža saradnja poljoprivrednih udruženja, nadležnih institucija i trgovinskog sektora.
Njihov cilj nije samo rešavanje problema ovogodišnje berbe, već stvaranje sistema u kojem kvalitetan rod neće predstavljati finansijski teret za one koji su ga proizveli.
Dok se u voćnjacima Hataja grane savijaju pod težinom mandarina, a deo plodova ostaje neubran, potrošači u velikim gradovima plaćaju višestruko veće cene. Upravo taj paradoks najbolje pokazuje koliko se interesi proizvođača i kupaca mogu udaljiti, čak i kada je voća više nego dovoljno.
(Telegraf Biznis/Haberler)
Video: Veče sa nobelovcem u Klubu Privrednik: Kako znanje postaje razvojna snaga ekonomije
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.