"Ispratili smo oca, ne znajući da ide u smrt": Kako su streljali 72 pilota u Pančevu 1944. godine

Danas ne postoji spomenik ovim pilotima

  • 23
Prvi svetski rat, Veliki rat, PVO, Avijacija

Ilustracija; Foto: Wikimedia Commons/The Illustrated London News & Sketch

Krajem oktobra 1944. u selu Jabuka kod Pančeva partizani su streljali 72 pilota vazduhoplovstva Kraljevine Jugoslavije. Dušan Mandarić, sin Ise Mandarića, jednog od ubijenih pilota, nadao se da će formiranje vladine Komisije za pronalaženje masovnih grobnica u kojima se nalaze žrtve komunista iz vremena Drugog svetskog rata, doprineti da se konačno sazna istina o sudbini njegovog oca, ali ni ta komisija u to vreme nije uradila ništa po ovom pitanju.

Nakon kapitulacije Kraljevine Jugoslavije, Isa Mandarić, pilot kraljevskog vazduhoplovstva, uspeo je posle mnogih peripetija da se nastani u Zemunu, samo dan pre nego što je ovaj grad postao deo Nezavisne države Hrvatske. Tu su Mandarići preživeli četiri teške godine okupacije i dočekali oslobođenje Beograda. A samo tri dana kasnije, 23. oktobra 1944, partizanska komanda je pozvala sve stare pilote kraljevskog vazduhoplovstva da se jave u komandu u Pančevu i pomognu u oslobađanju zemlje od okupatora.

- Bio je 25. oktobar 1944. godine, kada smo majka, brat i ja ispratili oca za Pančevo, ne znajući da odlazi u smrt. Nedelju dana kasnije saznali smo da su 72 pilota, sa rukama vezanim žicom, odvedeni na Stratište kod sela Jabuka, spušteni do Tamiša i tu streljani. Dakle 72 pilota, sve bolji od boljeg, streljani su bez ikakvog razloga, samo zato što su u jednom periodu služili kralju i otadžbini - seća se Dušan Mandarić, koji je tada imao osam, a njegov brat deset godina.

Dušanova majka Desanka tri puta je odlazila u Pančevo, ali za partizansku komandu piloti kao da nikada nisu postojali. A onda je u kuću Mandarića došao jedan čovek i rekao: "Nemojte više tragati za mužem. Te noći kad je odveden na streljanje, bio sam s njim u sobi. Bio je uplašen i uplakan jer kod kuće ima ženu i dvoje male dece. Ja sam se preko veze spasao."

Više od šest decenija kasnije, jula 2007, Dušan Mandarić je posetio Istorijski muzej u Pančevu i podneo zahtev da mu se omogući uvid u svu dokumentaciju iz oktobra 1944. Tada mu je rečeno, kako kaže, da Muzej o slučaju streljanih pilota kraljevske avijacije ne poseduje nikakvu dokumentaciju. A nakon formiranja vladine komisije koja je trebalo da pregleda arhive i utvrdi spiskove ubijenih bez suđenja od 1944. do 1946, državni sekretar u Ministarstvu pravde Slobodan Homen izjavio je da će se pomno raditi na slučaju streljanih pilota, ali od toga nije bilo ništa.

Za utvrđivanje pune istine o sudbini 72 pilota zalagao se i predsednik Vazduhoplovnog saveza Srbije Labud Bulatović. Inicijator čitave akcije, padobranac i novinar Danko Vasović jednom prilikom je rekao:

- Pozivam Vladu i Parlament da učine sve da se ovim čestitim ljudima barem obeleži grob i posmrtno vrate profesionalna i građanska prava. Da bi stvorili jednog pilota potrebno je 24 godine. A ovde je likvidirana čitava klasa. To nijedna zemlja nije u stanju da nadoknadi. Sramno je da se 73 godine ćuti o tako velikom zločinu - rekao je Vasović 2017. godine.

Ko je odlučivao o njihovom životu ili smrti opisao je pilot Kosta Aćin u svom delu "Spomenica palih Srba vazduhoplovaca 1941-1945" strana 262. izdato u Vašingtonu godine 1975. To je bilo Veće u sastavu: Franjo Pirc, pukovnik Kraljevskog vazduhoplovstva, kasnije general Pavelićeve NDH, a potom general i prvi komandant vazduhoplovstva Titove Jugoslavije; Božo Lazarević, pilot, kasnije Titov general; Milan Simović Zeka, vazduhoplovni narednik, kasnije general; te izvesni Gavro Škrivanić.

U toj knjizi još piše da su krajem 1944. oficiri kraljevskog vazduhoplovstva pozvani da se jave na dužnost u Komandu vazduhoplovstva u Zemunu, odakle su prebačeni na pomoćni aerodrom Lisičji jarak gde su saslušavani i streljani u blizini Jabuke kod Pančeva. Na tom mestu se danas nalazi spomenik Stratište posvećen Srbima, Jevrejima i Romima koji su ubijeni od strane Nemaca, ali nikakvo obeležje ne postoji za streljane pilote.

(Telegraf.rs/Šajkača/Srpska istorija: Dr Predrag Ristić)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Više sa weba

Komentari

  • Lord

    31. avgust 2019 | 20:40

    Menjace se istorija, saznace se jednom kako su nas to partizani "oslobadjali", i kakva su sve zla cinili...

  • Nikodin

    31. avgust 2019 | 20:40

    Budale komunjarske nepismene.

  • Srboljub

    31. avgust 2019 | 21:05

    Jeza, pa i posle Pavelića, Pavelić jer su Ustaše uspele da se prebace u partizane i postali vladari iz senke. O tome se u Titovo vreme ćutalo a znalo se Zagreb a ne Beograd je bio glavni grad u komunističkoj Jugoslaviji imali su i veću slobodu i više prava a Srpske se fabrike sele u Hrvatsku, Sloveniju i Bosnu. Pljačka se Srbija i zatire njena državnost a ni do danja današnjeg se nismo opametili i opravili. Srbija je nestala posle prvog svetskog rata a dokrajčena posle drugog zato je moralo da umre sve što je u Srbiji vredelo. Gen su nam uništili a danas Srba gotovo i nema ovo danas su kao Srbi?

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA