≫ 

U Beogradu raste zastrašujuća biljka: "Zbog gigantskog svinjskog korova, koža je kao opečena"

EKSKLUZIVNO: Ako ubijemo ambroziju, stvorićemo još veći problem. Vojvodina je najugroženija - kaže za Telegraf.rs naučnica Dragana Marisavljević

  • 10
dr Dragana Marisavljević, naučni saradnik, Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu , odsek za herbologiju

Foto: A. Nalbantjan/Shutterstock

Iako svi pričaju o ambroziji, koja nam i te kako otežava život, malo je poznato da na teritoriji Beograda raste gigantski svinjski korov, veoma opasna alergena biljka na koju u "Telegraf Intervjuu" upozorava dr Dragana Marisavljević, naučni saradnik na odseku za herbologiju Institituta za zaštitu bilja i životne sredine.

Upozorenje dolazi u trenutku kada nam ambrozija zadaje već dovoljno muka usled pojačane koncentracije njenog polena u vazduhu, pa se u poslednjih nekoliko meseci veliki broj stanovnika Srbije žalio na kijanje, kašljanje, suzenje očiju, respiratorne probleme i druge simptome izazvane ovom opasnom alergijom.

Prema poslednjim informacijama koncetracija alergenog polena ambrozije u vazduhu konačno je u "zelenoj zoni". Kiša i zahlađenje doneli su olakšanje i uklonili polen koji izazviva ozbiljne alergijske reakcije.

O poreklu ove najpoznatije korovske biljke, o njenoj rasprostranjenosti u Srbiji i svetu i na koje sve načine možemo da je suzbijemo, ali i o drugim opasnim invazivnim vrstama za "Telegraf" govori dr Dragana Marisavljević.

- Postoji veliki broj invazivnih, korovskih biljaka, ali najviše se priča o ambroziji zbog njenog jakog alergenog svojstva. To je verovatno najpoznatija korovska biljka u Evropi, a njeno prisustvo na našim prostorima evidentirano je još pre 50 godina. Izvorno, ambrozija potiče iz Severne Amerike a kod nas se, kao i većina drugih invazivnih vrsta, pojavila pod uticajem čoveka, odnosno razvojem trgovine i saobraćaja. Prvo se nastanila na poljoprivrednom zemljištu, zatim kraj puteva, rečnih tokova, svuda gde ide transport. Kao i sve invazivne vrste i ambrozija je tražila pogodno tlo gde može da ostavi fertilno potomstvo, koje može da preživi i da se razvija. Budući da je njeno seme veoma sitno, veoma lako se širila, što zahvaljujući vetru koji ga je nosio i po nekiliko stotina kilometara.

  • Kako je došlo do toga da naša zemlja postane pogodno tlo za razmnožavanje i širenje ambrozije?
  •  

 

- Mi kao poljoprivredna zemlja smo na udaru jer imamo "dobra", kvalitetna zemljišta koja su takođe dobra i za razvoj korova. Ambrozija je samo jedna od korovskih vrsta, a ono što je potpomoglo njenu „invaziju" na naše zemljište jeste i ogroman broj semena koje ova biljka ima, a koje jako dugo živi, i više od 20 godina. Pre 15 godina u Beogradu je sprovedena akcija evidentiranja prisustva ambrozije i njenog suzbijanja. Tada smo zapravo videli da ona prati đubretarske kamione. Gde su bile deponije, odnosno nova, neuređena zemljišta - bilo je ambrozije. Odatle se dalje samo širila.

  • Kada je sezona cvetanja ove korovske biljke?
  •  

 

- Ambrozija počinje da cveta negde u junu. Puno cvetanje je u julu, avgustu i to u uslovima normalne vegetacije. Tada se ogroman broj polenovih zrna oslobađa. Problem je što njen vrhunac ne mora da se odvija polako, da bude kumulativan. Može odjednom da se otvori, da budu tri topla dana i da sva procveta, što onda dovodi do naglog porasta koncetracije, odnosno alergena. Isto tako, ako iznenada padne kiša, ona pokupi ta zrna i alergeni se odjednom povuku. Što više kiše pada - to je manje polena u vazduhu.

Ambrozija, alergija

Foto: Shutterstock

  • Sve više osoba koje nikada nisu imale problema sa alergijama sada se žali na tegobe izazvane velikom koncetracijom polena u vazduhu. Od čega zavisi da li će neko razviti osetljivost na ovu biljku?
  •  

 

- Svako može da dobije alergiju na ambroziju u svakom trenutku, to nije stečena alergija. Osetljivost nekoga na alergene u ambroziji zavisi od organizma. Može i mala koncetracija da izazove reakciju, to je individualno. Inače, biologija ambrozije je vrlo problematična. Polenova zrna izgledaju kao loptice sa kukicama, zbog čega se lakše zakače za disajne puteve i puštaju hemijske materije koje su zapravo alergeni.

  • Osim što je opasna po ljudsko zdravlje, ambrozija nanosi i veliku štetu drugim biljkama.
  •  

 

- To je jako kompetitivna biljka koja uništava sve oko sebe, pa tako i druge biljke, što se održava na poljoprivredu. Nanosi ogromnu materijalnu štetu, ali predstavlja i veliki problem za ekološku ravnotežu kod nas. Invazivne biljke potiskuju nativne biljke i to je sve češća pojava.

  • Poslednjih godina govori se o pojavi nekih novih vrsta ambrozije u Srbiji, još štetnijih po zdravlje. Koje vrste ove biljke postoje na našem tlu?
  •  

 

- Kod nas je najviše prisutna ambrosia artemisiofolia. To je ta o kojoj se najviše priča, koja izaziva jake alergijske reakcije - kijanje, kašljanje, otežano disanje i sl. Međutim, postoje vrste koje su daleko opasnije, a koje postoje na našem tlu. Na primer, ambrosia trifida je veoma opasan poljoprivredni korov čiji polen je izuzetno jak alergen. Ona kod nas nije široko rasprostranjena, prisutna je svega na par lokaliteta u Vojvodini i to već dugi niz godina. Da li će ambrosia trifida kod nas napraviti problem, to niko ne može sa apsolutnom sigurnošću da tvrdi, ali na osnovu dosadašnjih podataka ne očekujemo da će se raširiti.

  • Može li da se predvidi epidemija alergije na ambroziju?
  •  

 

- Kad je reč o najrasprostranjenijoj vrsti ambrozije kod nas - ambrosii artemisiofolii, o kojoj imamo dosta podataka, s velikom sigurnošću se može predvideti pojava sezonskih alergija. Ona niče u drugoj polovini proleća, kada su dani topliji i tada je biljka nežna, može se iščupati ili suzbiti herbicidima. Ukoliko je vreme vlažno i toplo, što ovoj biljki pogoduje, počinje da cveta početkom juna. To znači da do juna ne postoji opasnost od epidemije sezonske alergije. Tako, na primer, za sledeći mesec se predviđa toplo vreme i bez padavina, na osnovu čega očekujemo brojnije cvetanje i veću koncetraciju polena, a samim tim i pojavu alergije.

  • Možemo li da budemo izloženi štetnom dejstvu ambrozije ukoliko živimo na području gde je nema?
  •  

 

- Ovo pitanje često zbunjuje naše građane. Primera radi, osoba koja živi na Dedinju, gde nema ambrozije, oseća tegobe izazvane njenim alergenom. Kako je to moguće? Činjenica je da je Beograd okružen poljoprivrednim zemljištima, tako da ne postoji barijera koja će sprečiti prenos polena iz drugih područja gde je ova biljka masovno zastupljena, poput Vojvodine, pa čak i Šumadije. Polen ambrozije je vrlo lagan i raznosi se vetrom, može da putuje i po nekoliko stotina kilometara.

Ambrozija, alergija

Foto: Shutterstock

  • Da li postoji "zakonski lek" za problem ambrozije?
  •  

 

- Godine 2007. doneta je uredba o obaveznom suzbijanju ambrozije, a koja se odnosi prvenstveno na javna preduzeća (železnice, putevi, komunalna preduzeća - inače područja koja pogoduju ambroziji), ali i privatne posede. Ukoliko neko primeti ambroziju, bilo na javnom ili privatnom posedu, može da se obrati Fitosanitarnoj inspekciji. Ova mera ima efekta jedino ako se reaguje pre nego što biljka počne da cveta, jer posle već postaje opasna po zdravlje ljudi. Ovakve uredbe postoje i u drugim zemljama, ne samo kod nas. Međutim, nikome nije pošlo za rukom, pa ni nama, da se na ovaj način reši ambrozije.

  • U kojoj meri je efikasna upotreba herbicida?
  •  

 

- Suzbijanje korova, pa i ambrozije, može da se odvija na razne načine. Jedan od najefikasnijih, najjeftinijih i po meni još uvek najbolji jeste suzbijanje primenom herbicida. Postoji veliki broj vrsta herbicida, ambrozija je osetljiva na većinu, ali samo dok je biljka mala. Kod velikih biljaka osuše se samo vrhovi, a vremenom počne da se obnavlja i opet smo na početku. Isto važi i za košenje. Što je biljka veća, to je suzbijanje manje efikasno. Za ovakve korovske biljke je bolje jednom uraditi kontrolisanu upotrebu herbicida, nego ih počupati ili preorati zemljište - to nema efekta.

  • Da li postoji neki „prirodni neprijatelj“ ambrozije koji može da je suzbije?
  •  

 

- Pričalo se o nekoj osici koja jede polen i tako uništava ambroziju. Ali, isti taj insekt takođe uništava suncokret, zbog čega se odustalo od njegove upotrebe u ove svrhe. Ključan faktor u uspehu biološke borbe jeste iskustvo, odnosno vreme koje je potrebno da se pokaže da li postoje negativne strane upotrebe tog biološkog oružja. Vrhunska svetska organizacija koja se bavi biološkom borbom protiv invazivnih biljaka još uvek nema rešenje. Postoje naznake šta bi moglo da pomogne. Ima bolesti koje napadaju ambroziju, nekih insekata, a onog trenutka kad se bude sigurno znalo da je taj neki agens bezbedan po druge vrste, moći će da se koristi u borbi protiv ambrozije u Evropi, a potom i kod nas. S druge strane, ako uništimo ambroziju, možemo da očekujemo pojavu neke nove invazivne biljke. Kad sklonite jednu, napravite mesto drugoj. Ta priča će biti sve komplikovanija u budućnosti.

  • Šta je po vašem mišljenju najbolje rešenje za njeno suzbijanje?
  •  

 

- Biologija štetotočine diktira njeno suzbijanje. Ono što joj pomaže da raste i razvija se jeste i najbolje sredstvo njenog uništenja. Najbolje i najjednostavnije rešenje jeste uređenje zemljišta. Uzmimo, na primer, Beograd. Gde najmanje ima ambrozije? Na Senjaku, Dedinju, svim rezidencionalnim delovima gde ne postoje deponije, napuštena zemljišta itd. Isto važi i za sela. Ambrozije nema u mestima gde žive ljudi, gde obrađuju njivu, uništavaju korove, ne postoji na uređenim zemljištima oko škola... Svuda gde se vodi računa o zemljištu - njeno prisustvo je manje. To je osnovna mera. Ako imate dobar travnjak, gust, lepo održavan, nećete imati ambroziju. Ona traži prostor da bi se razvijala. Ako prostor, uslovno rečeno, zauzme neka druga biljka koja se neguje, onda ambrozija nestaje.

  • Da li postoji način da se trajno rešimo ambrozije?
  •  

 

- Ambroziju je u ovom tenutku nemoguće uništiti trajno. Seme ambrozije u zemljištu može da živi decenijama. Najbolje što možemo da učinimo jeste da je sistemski suzbijemo. Kao što se redovno suzbijaju komarci, bubašvabe, pacovi, miševi i slične vrste, moramo da steknemo obavezu da isto postupamo prema ambroziji. Nedopustivo je i strašno što dozvoljavamo da se ambrozija razvija i širi na zemljištu koje je zapušteno. Ako taj teren zatravimo, smanjićemo za 80 % prisustvo ambrozije. Efikasnije je zasaditi neku drugu kulturu koja će da potisne ovu korovsku biljku nego da je iznova čupamo, kosimo, posipamo herbicidima i sl. Kada bismo rešili problem đubreta, rešili bismo i problem ambrozije.

  • Gde u Srbiji je ambrozija najrasprostranjenija?
  •  

 

- Vojvodina je najugroženija, veliki problemi postoje u zapadnoj Srbiji, zatim Šumadiji u kojoj donedavno nije uopšte postojala... Ne postoji mesto u kojem uopšte nema ambrozije. Eventualno na višim planinama je nema ili postoji u neznatnoj meri jer joj ne prija klima, isto je i u mestima gde je gušća vegetacija.

  • Kakva je situacija u svetu?
  •  

 

- Ambrosia artemisiofolia je generalno najrasprostranjenija u Panonskom basenu. U velikoj količini je ima u Francuskoj, a prisutna je i u drugim zemljama – Italiji, Holandiji... Holandija je prošle godine imala izuzetno veliki problem sa epidemijom ambrozije. Koliko je neuništiva i koliko je otporna svedoči i činjenica da je u Švajcarskoj, jednoj od najuređenijih zemalja u Evropi, postojala epidmija ambrozije. To mnogo govori o tome sa čime se zapravo borimo i da je priroda ipak jača od nas. Nikome nije uspelo da obuzda ambroziju.

  • Da li je ambrozija najopasnija korovska biljka u Srbiji ili postoje druge vrste koje nanose veću štetu našem zdravlju?
  •  

 

- Svi pričaju o ambroziji, ali postoje invazivne biljke koje postoje kod nas a koje su mnogo opasnije. Na teritoriji Beograda je otkriven heracleum mantegazzianum (gigantski svinjski korov) veoma opasna alergena biljka na koju je upozorio Zavod za zaštitu životne sredine. To je zastrašujuća biljka, visoka tri metra koja izaziva opasan dermatitis, koža izgleda kao da je opečena. Rusija, Litvanija, Letonija i Estonija imaju jako velike probleme zbog ove biljke. Pitanje je da li će se kod nas razvijati. Mi pratimo situaciju, ali ljudi treba da su upoznati sa rizicima.

  • Osim što su štetne po zdravlje ljudi, postoje i određene vrste koje uništavaju i životnu sredinu, infrastrukturu... Da li takvih biljaka ima kod nas?
  •  

 

- Reynoutria japonica je vrlo opasna biljka koja je svrstana u 100 najinvazivnijih vrsta i može se naći na Dedinju. Može biti visoka metar, a u korenu se širi i do pet metara i tako uništava sve oko sebe. Sposobna je da raste na različitim staništima, pa čak i u urbanim sredinama. U Engleskoj su imali veliki problem sa ovom biljkom, razarala je kuće, temelje, pruge… Kod nas je ima u Gornjem Milanovcu, Čačku, Požegi, Ivanjici… Ona se na primer ne sme kositi, jer se tako praktično razmnožava. I to je veoma važno da ljudi znaju.

  • Osim sve veće količini ambrozije, u poslednje vreme smo izloženi i nekim novim vrstama insekata, sve je više smrdibuba, stenica... Koliko klimatske promene utiču na ove pojave?
  •  

 

- Korovskim biljkama poput ambrozije odgovaraju ove klimatske promene, one su u porastu otkako imamo veće probleme sa globalnim zagrevanjem itd. Slično je sa insektima. Promene klime pogoduju njihovom širenju, pa tako u velikom broju uništavaju plodove, a samim tim utiču i na poljoprivredu. Gajenim biljkama klimatske promene ne odgovaraju. Usled visokih temperatura one ne opstaju, a FAO (Food and Agriculture Organization) upozorava da ćemo u budućnosti imati jako velikih poroblema s hranom.

dr Dragana Marisavljević, naučni saradnik, Institut za zaštitu bilja i životnu sredinu ,odsek za herbologiju

Foto: A. Nalbantjan

  • Koji savet biste dali građanima Srbije, šta je to što treba da promenimo, da naučimo, kako bismo sačuvali životnu sredinu?
  •  

 

- Mi treba da naučimo našu decu da održavaju čistoću, da će to što je prljavo oko zgrada ubrzo postati njihov problem. Da naučimo da se vratimo našim prirodnim izvorima, da se čuva zemljište, da se čuvaju prirodni resursi... Treba da postoji svest da ćemo za svako đubre koje ostavimo iza sebe, a isto važi i za korov koji ostavimo da raste, jednog dana snositi posledice.

- To se vidi na primeru ambrozije. Građani treba da znaju koje su biljke opasne po nas, koje nisu, koje će se pojaviti na našem tlu, a od kojih nema bojazni... Institut za zaštitu biljaka i životne sredine, kao i druge državne institucije poput Poljoprivrednog fakulteta, Instituta za pesticide itd, imaju odgovore na ova pitanja. Kad god su u dilemi, kad god čuju za neku „novu“ epidemiju, neka se obrate ovim institucijama i zatraže odgovore. Ne postoji razlog za dizanje panike.

(Maja Gašić/Telegraf.rs)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf.rs zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Ena

    22. septembar 2019 | 12:46

    Zasto se nesto ne preduzme po pitanju unistavanja korova samim tim i spasa naroda od gusenja i ostalih komplikacija.Postoji mnogo macina na koji se to moze spreciti.U danasnje vreme komunalno ima razne masine samo sto kad kose kose oko puta za jedan noz od kosacice a ostalo neznam kome ostavljaju.Na Batajnickom drumu su plantaze ambrozije a vrlo dobro se zna ko su vlasnici.Zasto se ne kazne za uzgoj ambrozije ??Kad se kazni dva tri vlasnika peti nece cekati inspekciju vec ce pokositi na vreme.Kod nas jos uvek sve i svasta se tolerise!

  • Belfagor

    22. septembar 2019 | 10:22

    Odličan tekst.

  • Sekvestor

    22. septembar 2019 | 10:20

    Žalosno što imamo poljare koje mi plaćamo a oni baš ništa nerade. Veoma lako se može utvrditi odakle je pošla vatra , čija je njiva i vlasnik nek nadoknadi štetu ako je to uopšte moguće i kazne do max

Da li želite da dobijate obaveštenja o najnovijim vestima?

Možda kasnije
DA