• 10

Petorka iz okoline Valjeva nikad ne bi menjala selo za grad: Razvili su biznis s potažom od koprive

Pavle, Marija, Predrag, Teodora i Miloš rade zajedno već tri godine i na tržištu nude jaja, povrće i voće koje uzgajaju na imanju između dva sela: Valjevske Kamenice i Gornje Bukovice

  • 10

Mladi preduzetnici su od čorbe od koprive napravili biznis / Foto: Organela.rs (Priče sa dušom)

Mladi preduzetnici, zadrugari i ljubitelji prirode i sela, okupljeni pod imenom Organela, ovog proleća izgleda da imaju najviše posla, piše portal Priče sa dušom.

Oni postoje već tri godine i na tržištu nude jaja, povrće i voće koje uzgajaju na imanju između dva sela: Valjevske Kamenice i Gornje Bukovice.

Pavle Đorđević (29), Marija Pavićević (27), Predrag Milovanović (29), Teodora Tasić (27) i Miloš Jović (28) su kolege, prijatelji, istomišljenici. U timu ih je petoro, "svi rade sve" i to punom parom.

U skladu sa drugim obavezama dobro su organizovani i, iako su uglavnom poslovno vezani za Beograd, deo ekipe je uvek u seoskom gazdinstvu, dvadesetak kilometara od Valjeva.

Ekipa portala Priče sa dušom je u toku intervjua na imanju zatekla Pavla Đorđevića, inženjera voćarstva i vinogradarstva i Mariju Pavićević, profesionalnog kuvara.

- Ovo nam je treća sezona kako uzgajamo voće i povrće. Trebalo je prvo da se bavimo samo organskom malinom, ali se taj plan izjalovio, pa smo prešli na jagode. Pošto je trebalo prihodovati i u međuperiodu, u proleće 2018. smo se dosetili da krenemo da skupljamo koprivu - priča Pavle i dodaje:

- Jedna rođaka mi je naručila nanu, bagrem i koprivu i to mi je donelo novu ideju. Pomislio sam: "Gde bi ljudi iz grada mogli danas da nađu čistu koprivu?" i rešio sam da napravim potaž. Mušterijama se to izuzetno dopalo, a mi smo krenuli sa isporukom.

Čorba koju kuvaju u Organeli je posna i u nju idu vrhovi mladih kopriva i povrće. Isporuka na kućnu adresu je u teglama od litar, a može se birati i čorba od zelja, kao i novitet: divlji potaž od šumskih biljaka. Mladi preduzetnici kažu da najviše poziva stiže iz Beograda i obližnjeg Valjeva, a drugi gradovi zbog zahtevnije logistike za sada nisu u planu za isporuku.

 

Sve kuvamo rano ujutru, na dan isporuke. Čorbe su uvek sveže, doduše, ne mogu stići do klijenta vruće, ali oni ih podgreju pre jela. Pored kopriva, u lonac idu i šargarepa, krompir i po neki začin. Tokom Vaskršnjeg posta imali smo baš dosta poziva - priča Marija, koja ima iskustvo u radu u beogradskim restoranima.

Ljudi iz prestonice im traže i svežu i blanširanu koprivu. U Beogradu ju je praktično nemoguće naći i biti siguran da nije zagađena izduvnim gasovima, pa je mnogi iz tog razloga naručuju direktno sa sela.

- Kopriva raste i kraj druma, a na pijaci ne možete uvek biti sigurni odakle je stigla. Takođe, ona žari dok se bere, pa se u ovom poslu mi žarimo umesto klijenata (smeh). Šalu na stranu, razlog zbog kojeg se kopriva naručuje baš kod nas je što se zna njeno poreklo. Ljudi mogu da vide u kakvom okruženju raste - objasnio je Pavle, koji je vlasnik imanja.

A da li je njihova čorba od koprive svojevrstan biznis model?

- Ne bismo rekli da je o tome reč, više bismo se usmerili na sjajan ukus našeg potaža. Jer, ako neko hoće da zaradi novac, sigurno postoji lakši način od čorbe od koprive. Pipav je ovo posao, a branje koprive dugo traje. Jedan berač ne može mnogo da nabere, čak i ako se nalazi u polju u kojem sve vrvi od koprive, jer se beru samo mladi vrhovi - priča Pavle.

Kako dalje objašnjava, problem je što mladih vrhova nema uvek mnogo. Cilj im je da ožive koprivu, kao ljudima dobro poznatu biljku, kojoj ne treba reklama i za koju se vekovima zna koliko je zdrava.

 

Čorba nam nije nosilac proizvodnje, nju radimo sezonski, dok ne stigne povrće i voće - kaže on.

Na kraju razgovora, portal Priče sa dušom pita ove mlade ljude da li je život na selu komplikovan?

- Nama u Srbiji kao da je neko usadio u glavu odgovore na pitanja na temu sela. Kao da smo programirani da odgovaramo sa "teško" i "nemoguće" - kažu Marija i Pavle.

- Kad pitamo nekoga kako mu izgleda jedan dan u gradu, odgovor je: "Ustanem, odem na posao, vratim se uveče i legnem u krevet". Šta je onda tu lako i lepo, a šta je na selu teško ako imate slobodnih dana onoliko koliko želite, ako nemate stres? Naravno da ima fizičkog rada, ali danas postoje mašine, ne kopamo mi kao u rudniku.

Video: Zoran je dokazao da je u Srbiji apsolutno sve moguće, čak i dobrička banana

(Telegraf Biznis/Priče sa dušom/Foto: Organela.rs, Priče sa dušom)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Proki

    22. april 2020 | 11:12

    O ovome treba pisati i promovisati a ne o nekakvim odvratnim i pre svega stetnim za nasu omladinu, rijalitima. Bravo za ovu decu.

  • Zvezdan S. Mrazovac

    22. april 2020 | 11:01

    Bravo deco. Na dobrom ste putu. Obići ćemo vas. Do skorog viđenja.

  • Dr.🇷🇸

    22. april 2020 | 12:33

    Sve pohvale ! 🍀 Konačno jedan normalan tekst !

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>