Rađaju trojke i daju vrhunsko mleko, ali je Bora iz sela kod Bujanovca primoran da smanjuje svoje stado

V. K.
V. K.    
Čitanje: oko 3 min.
  • 0

Kada je počeo da se bavi kozarstvom Bora Jocić iz sela Sveta Petka, kod Bujanovca, je imao svega nekoliko koza. Međutim, kada je čuo da država daje subvencije za koze rase alpina odlučio je da poveća stado i primat u njemu da ovoj visokoproduktivnoj mlečnoj rasi koja je pogodna i za meso. Ovo tim pre što ove koze sa šest meseci ulaze u priplod, imaju visoku plodnost, blizanci su nepisano pravilo u oborima, a trojke u dobro opremljenim oborima su česte. Smatrao je da može i on da ih uzgaja jer je njegov kraj izuzetno pogodan za čuvanje koza.

Za dvadesetak godina koliko se bavi kozarstvom stalno se menjao broj koza u njegovom stadu. Sada ih ima dvadesetak i od svih njih muze mleko koje prodaje bujanovačkoj mlekari. Od njega pravi i kozji sir i prodaje svojim mušterijama. Najveću potražnju za sirom ima u proleće i jesen.

Niža cena mleka - smanjen broj koza

Leti kada koze daju najviše mleka potražnja za sirom se drastično smanjuje tako da svih ostalih meseci, kada jarići ne sisaju, svo mleko predaje mlekari od koje dobija novac sa zakašnjenjem i do sedam meseci. Situacija sa isplatom mleka je, prema njegovim rečima, maltene slična kod svih mlekara.

- Cena ovog mleka se po predatom litru kreće od 45 do 50 dinara pa ćemo zbog svega toga biti prinuđeni da smanjimo broj koza u stadu. U jednom periodu ona je iznosila negde oko 60 dinara. Odmah potom je smanjena na 55, pa na 50, i zadržala se na 45 - priča Bora.

On naglašava da ovakvo stanje na tržištu nikome od proizvođača ne ide u prilog. Ovo pogotovo što u međuvremenu moraju da ulažu u novu proizvodnu sezonu, a što je ide vrlo teško kada isplata mleka drastično kasni.

- Gorivo, đubrivo, seme… kod trgovaca kupujemo isključivo za keš i niko nas ne pita da li nam je isplaćeno mleko - pojašnjava Bora.

Ni otkup nije na zavidnom nivou

Ovaj kozar je u vreme Vaskrsa ponudio na prodaju oko 40 jarića. Bio je veoma zadovoljan prodajnom cenom od pet evra za kilogram žive vage, ali ne i samom prodajom koja nije išla onako kako je očekivao. Ova delatnost po njegovom mišljenju bi mogla da se razvija samo uz organizovan otkup i funkcionisanje klanice na ovom terenu.

Očigledan primer za to je nekadašnja bujanovačka klanica "Jugokoop" koja je u to vreme stalno organizovala otkup stoke i na kućnoj adresi. Otuda su neki proizvođači od prodaje jednog turnusa jaganjaca uzimali i po šest hiljada ondašnjih maraka i ulagali u kupovinu poljoprivrednih mašina.

Takav način prodaje odgovara svakome ko se bavi stočarstvom. Ono što se proda na pijaci je sitnica i od toga ne može da se živi, niti ulaže u postojeću proizvodnju",naglašava naš sagovornik, podvlačeći da bi on najverovatnije išao sa povećanjem broja koza u stadu kada bi na njihovom terenu postojao organizovan otkup mleka, jaganjaca i koza. Uslove za to ima kao i podršku od sina Darka i ostalih članova svoje porodice.

Kako i na koji način to treba da se uredi o tome, prema njegovim rečima, treba da odluče stručni ljudi u saradnji sa ljudima koji se bave poljoprivrednom proizvodnjom.

(Telegraf Biznis/Agroklub)

Video: "Znanjem do posla" Podrška beogradskoj romskoj populaciji za zaposlenje u GSP

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>