Pod stare dane prodao Amerikancima ideju: U Njujorku poludeli za Žikinim čudom od jabuka

Nekadašnji radnik beogradskog PKB vratio se u rodno selo i sa svoje 83 godine prodaje u svetu organsko voćno pire

Naše jabuke, i one neoklevetane, često odu u bescenje, o onim starim, autohtonim da i ne govorimo. U napuštenim selima, svojim dugogodišnjim ali raskošnim stablima, prkose vremenu, i čini se, uzalud svake godine rađaju.

Dovijaju se naši povratri i voćari na razne načine da prodaju svoje proizvode. Oni organski posebno. Ali jedan dekica, sa svoje 83 godine, ne samo da je prepoznao biznis u tim starim jabukama koje se bacaju, trunu, već ih prodaje širom Evrope i Amerike.

I to u obliku pirea i kaše. Kaže, građani Njujorka, Vašingtona, Čikaga su prosto ludi za njegovim proizvodom.

Pogon Žikine fabrike u kome prerađuje organsko voće (Foto: Telegraf)

Tek kada je otišao u penziju, posle 35 godina rada u PКB-u, Živorad Žika Janićijević otpočeo je privatan biznis u rodnom selu Donje Grgure u okolini Blaca, gde je napravio i fabriku Midi Organik. Danas, ovaj bivši agronom i dalje ima viziju i planove da širi poslovanje za preradu organskog voća.

Žika je radio i direktorski posao, ali, kada je otišao u penziju želeo je da se vrati u rodni kraj i da tu nastavi da se bavi poljoprivredom. Odlučio se za organsku proizvodnju koju je pokrenuo 2000. godine. Njegovo preduzeće danas ima 82 stalno stalno zaposlena radnika, a kada je sezona prerade višnje angažuju i dodatnu radnu snagu.

Pored toga, njegova firma ima i 480 kooporeanta, dva regiona koja su sertifikovana i sve je organsko voće. Nešto prerađuju, nešto izvoze kao zamrznuto, suvo, ali i kao kaše i piree.

Posao je težak, riskantan, veoma, ali se na kraju isplati, priča nam Žika.

Osnovna prednost, ističe je, što ima sigurnu prodaju i sigurnu naplatu, i što je cena organskog voća 30 odsto veća u odnosu na komercijalnu.

Kruška, dunja, višnja, šljiva, malina i kupina... Ukupno 1.200 vagona organskog voca. Sve su uspeli da prodaju, izvezu, jedinio im je malina zakazala.

- Za malinui traže posebne uslove, ne sme da ima ni flekicu, ožegotine od sunca ili buđ od kiše. Imamo eksluzivnog kupca iz Holandije i preko njega sve izvozimo, ja sam vam kao neki oficir za vezu - našalio se Žika.

Žika Janićijević (Foto: Telegraf)

Nije malina jedini problem. Kaže, izbacivao je je pojedince iz saradnje. Podmetanje, prskanje, varanje, kaže da je to nedopustivo. Proizvođaći su dužni da poštuju i tehnologiju i procese zaštite, jer su se grupno sertifikovali. Žika ističe da cena jeste uvek rizik kada se radi o poljoprivredi ali da je jako malo iskorišćen potencijal organske.

- Možemo da imamo još 100 firmi kao što je moja i da zaradimo i do 800 miliona evra kroz voćarsku proizvodnju. Privatna, porodična preduzeća su prednost, ljudi su krvno zainteresovani da nešto uspe - priča on.

Da je udruživanje isproban recept za zaradu od njive do trpeze, posebno kada je reč o organskoj proizvodnji govorio nam je u intervjuu i Havijer Alvares, šef Ekonomsko-trgovinskog odeljenja Ambasade Španije. Upravo je to jedan od razloga što je ta zemlja sada prava riznica Evrope. Nešto je i u subvencijama, ali i ulozi države.

Žika kaže da je subvencije koristio vrlo malo, za možda desetak radnika, ali da je uzeo kredit veći od dva miliona evra.

Burad, spremna za SAD (Foto: Telegraf)

Sada planira i svoju laboratoriju za analizu voća jer one koštaju i do 80.000 godišnje a sebi ne sme da dozvoli peh.

- Ako nešto nije u redu, pored ekonomske štete, gubi se ugled, zato mora da se odradi preventiva. I kupci su se promenili, sada traže kvalitet - kaže Žika.

Zato radi sa svojim kooperantima, imaju agronome, dele savete, kontrolišu, da njihov kraj pošalje što bolje voće. Ali, ne gaji Žika samo voće za prodaju. Video je nešto u seoskim jabukama, čuvenim budimkama, kozari, petrovnjači...

Žika ispred svog pogona (Foto: Telegraf)

Kaže da na njih niko i ne obraća pažnju, a jako su otporne, posebno na prirodne uslove. Njih šalje u toplu preradu.

Hvali se da Amerika naročito traži pire od tih jabuka (30 odsto suve materije). Amerikanci to koriste u jelu kao namaz. I ističe da je i pire organsko.

Pire pakuje u burad od 200 kilograma koja mogu da tako da stoje i 24 meseca, jer se ne njegova kaša ne kvari.

- Plan mi je da idem na malo pakovanje, znate ono u kesicama, kao kašu, traže se dosta, i opet bih najviše slao u Ameriku- priča Žika. Traže mu i pire od suve šljive.

I poslaće sve što traže, ali onima koji više plate, zasad, kaže on Amerika plaća bolje nego Evropa.

VIDEO: Zbog čega će skraćenica GMO uskoro biti najvažnija u Srbiji?

(Vesna Bjelić/v.bjelic@telegraf.rs)