Kako je Džefri Epstin zarađivao bez računa, bez usluge – ali sa najskupljim „zabavama” na svetu
Iako je Džefri Epstin u javnosti postao sinonim za seksualni kriminal, u pozadini njegovog carstva nije stajala klasična trgovina uslugama – već ekstremno sofisticirana mreža finansijskog uticaja, elitnog pristupa i psihološke kontrole.
Nije naplaćivao, ali je zarađivao
Epstin nije direktno uzimao novac od poznatih ličnosti za seksualne usluge. Njegove zabave na privatnom ostrvu "Little Saint James" i luksuznim jahtama nisu bile javno oglašene kao seksualna ponuda, niti je postojao ikakav "cenovnik". Umesto toga, devojke – često maloletne – dovođene su pod izgovorom masaža, umetničkih poziva ili socijalnih prilika. Njihovo prisustvo bilo je, kako tvrde brojni svedoci, podrazumevano.
Plaćao ih je od 200 do 1.000 dolara po angažmanu, a neke su dobijale i dodatne pogodnosti – avionske karte, skupe poklone, stipendije ili zaposlenje.
Pravi novac je dolazio iz senke
Glavni izvor prihoda bio je finansijski konsalting za superbogate klijente, među kojima se najviše isticao Lesli Veksner (Leslie Wexner), milijarder i vlasnik korporacije L Brands (Victoria’s Secret). Zahvaljujući toj saradnji, Epstin je dobio pristup stotinama miliona dolara, nekretninama i institucionalnom kredibilitetu. Ali njegova prava valuta nije bio novac – već uticaj, informacije i kompromitujući materijal.
Zabave s moćnim ljudima i maloletnicama stvarale su potencijal za ucenu – iako nikada nije direktno dokazana njegova upotreba tih materijala, mnogi stručnjaci i bivši agenti tvrde da je upravo ta sumnja činila Epstina gotovo "nedodirljivim" decenijama.
Mreža kao alat, ne kao proizvod
Epstin je funkcionišući kao svojevrsni "domaćin dekadencije" stvorio zatvoreni krug međusobne tišine, poverenja i srama. Devojke nisu bile „proizvod“, već sredstvo. Niko nije plaćao da bude tamo – ali su svi plaćali time što su tamo bili.
Nema računa, ali je sve koštalo
Dok nema dokaza da je Epstin direktno naplaćivao seksualne usluge gostima, sve u vezi sa njegovim sistemom upućuje na ekonomiju uticaja, zaštite i razmene usluga iza zatvorenih vrata. Pristup njegovim okupljanjima značio je ulazak u svet gde se granice brišu – između politike, biznisa i tela.
(Telegraf Biznis)