Keramičar radio u luksuznoj vili pa dobio poziv koji NIJE MOGAO NI DA ZAMISLI: Nećete verovati šta su mi rekli

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto:-kolaž: Shutterstock

U vremenu kada nas svakodnevno zasipaju vesti o prevarama, nasilju i nepravdi, lako je pomisliti da su empatija i ljudska dobrota nestale iz društva. Ipak, stvarnost često pokaže suprotno – i dalje postoje ljudi koji, bez pompe i ličnih interesa, čine nešto što nam vraća veru u ljude.

Na popularnoj Reddit diskusiji korisnik Kligl pokrenuo je temu: „Koji je ‘mali’ čin koji vam je neko učinio, a koji vam je zauvek promenio pogled na ljude?“

Upitao je:

– Možda vam je neznanac pomogao kad vam je bilo najteže, ili vam je neko rekao nešto što se urezalo u pamćenje. Volim da čujem priče koje su vam vratile veru u ljude – ili je možda potpuno srušile.

Priče koje vraćaju veru u ljude

Keramičar i pošteni klijenti

Jedan majstor podelio je dirljivu priču iz rada u luksuznoj kući:

– Napravio sam račun za keramiku, klijentkinja platila sve, ali nakon dve nedelje nazvala me je i rekla da su preskočili jednu prostoriju i da mi duguju još 300 evra. Takav pošten gest u današnje vreme me je podsetio da još postoje ljudi koji drže do fer odnosa.

Glad i deljenje – neznanac koji pomaže

Drugi korisnik se setio trenutka kada je bio u teškoj situaciji:

– Bio sam bez para, gladan i izigran, čekao sam na železničkoj stanici. Tada je prišao tipični zagrebački beskućnik i dao mi pola svog ćokančića. Tada sam naučio da neki ljudi žive i za druge, iako nemaju ništa.

Ratne godine i humanost

Jedno iskustvo iz 90-ih pokazuje da ljudska dobrota ne poznaje granice:

– Kad sam kao dete bežao iz BiH, majka je otišla da moli za hleb. Vlasnik restorana rekao je: „Nahranite taj narod!“ To mi je značilo više od hrane – lekcija o humanosti koju nikad nisam zaboravio.

Otkrivanje pravih prijatelja u teškim trenucima

– Kad se ozbiljnije razboliš, shvatiš ko su pravi ljudi u tvom životu, a ko paraziti – napisao je jedan korisnik. Sličnu emociju podelio je i bivši pacijent koji se borio s leukemijom.

Tihe, ali snažne geste

Jedna žena se seća svećenika koji joj je na imendan doneo Milka čokoladu – mali gest, ali veliki podsticaj koji joj je vratio veru u ljude.

Solidarnost na protestima i u svakodnevnom životu

– Na protestima su nam ljudi davali hranu i piće, nudili smeštaj – zajedništvo i empatija ne poznaju granice.

– Pet Hrvatica u Beogradu nije moglo platiti parking, a neznanac im je platio dnevnu kartu – mala gesta, veliki značaj.

Topli obrok i nepoznata dobrota

– Radila sam posao koji nisam volela, a vlasnik malog fast fooda mi je dao topli obrok besplatno. To mi je filmski vratilo veru u ljude.

Bezuslovna pomoć

– Kada sam odselio u Austriju, sve odjeća mi je nestala iz hotela. Spremačica je sve oprala i ispeglala bez reči – gest koji je promenio moj pogled na svet.

– Dali su mi krevet kad sam bio na ulici, bez da traže hvala.

Dugotrajna solidarnost

– Prijatelj iz srednje škole pomogao mi je nositi knjige, a dvanaest godina kasnije i dalje nosi namirnice kada dođemo iz kupovine – primer trajnog prijateljstva i humanosti.

Ove priče pokazuju da, iako svet izgleda hladno i surovo, empatija, solidarnost i ljudska dobrota i dalje postoje, često u najjednostavnijim i najmanje očekivanim gestovima.

(Telegraf Biznis/Dnevno)