MOL na pragu NIS-a: Da li Mađari postaju novi većinski vlasnik srpske naftne kompanije ili će se desiti OBRT?

Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Shutterstock

Naftna industrija Srbije već duže vreme nalazi se u specifičnom položaju, stešnjena između globalnih sankcija prema ruskom kapitalu i potrebe Srbije da obezbedi energetsku stabilnost i kontinuitet poslovanja jedne od svojih najvažnijih kompanija. Većinski paket akcija NIS-a trenutno je u rukama ruskih kompanija Gasprom i Gaspromnjeft, što NIS formalno svrstava u kategoriju „ruske imovine“, sa svim posledicama koje takav status nosi u aktuelnom geopolitičkom okruženju.

Foto: Shutterstock

U tom kontekstu, sve su učestalije spekulacije o promeni vlasničke strukture, a kao najrealniji kandidat za preuzimanje ruskog udela sve češće se pominje mađarska naftna kompanija MOL.

Vučićeva izjava kao ključni signal

Dodatni zamajac ovim spekulacijama dala je izjava predsednika Srbije Aleksandra Vučića, koji je sredinom decembra potvrdio da se pregovori između ruske strane i „jedne velike kompanije“ o prodaji kontrolnog paketa akcija NIS-a približavaju kraju. Iako ime potencijalnog kupca nije zvanično pomenuto, u političkim i ekonomskim krugovima gotovo da nema dileme da se nagoveštaj odnosi upravo na MOL.

Foto: Tanjug/Rade Prelić

Takva interpretacija ne dolazi slučajno. MOL se već pojavljivao u javnosti kao zainteresovana strana, a pojedini zvaničnici iz Budimpešte otvoreno su govorili o mogućnosti da mađarska kompanija preuzme deo ili većinski paket akcija NIS-a.

Zašto je MOL „idealno rešenje“

Sa stanovišta Srbije, potencijalno preuzimanje NIS-a od strane MOL-a deluje kao gotovo idealan scenario. Reč je o velikoj regionalnoj energetskoj kompaniji iz zemlje članice Evropske unije, što znači da bi NIS prestao da se vodi kao kompanija sa ruskim većinskim kapitalom. Time bi se značajno ublažio sankcioni pritisak, a poslovanje NIS-a dobilo stabilniji međunarodni okvir.

Foto: Tanjug/Miloš Milivojević

Za Vašington i Brisel, takvo rešenje bilo bi politički prihvatljivo: ruski kapital izlazi, a kompaniju preuzima partner iz EU, bez ulaska novih geopolitičkih rizika. Istovremeno, Srbija zadržava stabilno snabdevanje energentima, dok Mađarska kroz MOL jača svoju poziciju u regionalnom energetskom sektoru.

Geopolitička matematika i regionalni interesi

MOL već ima snažno prisustvo u centralnoj i jugoistočnoj Evropi, a ulazak u vlasničku strukturu NIS-a logičan je korak u širenju regionalne energetske mreže. Za Srbiju je dodatno važno to što su politički odnosi Beograda i Budimpešte izuzetno dobri, što bi olakšalo i poslovnu saradnju u strateškoj industriji kao što je energetika.

Istovremeno, ovakav aranžman omogućio bi Rusiji da se kontrolisano povuče iz vlasništva, bez potpunog gubitka tržišnog uticaja u regionu, što dodatno objašnjava zašto su pregovori uopšte započeti.

Foto: Tanjug/Miloš Milivojević

Još nema potpisa, ali smer je jasan

I pored brojnih signala, važno je naglasiti da konačan dogovor još nije potpisan. I sam predsednik Srbije više puta je ukazao da rešenje još nije formalizovano i da proces zahteva saglasnost više strana, uključujući i međunarodne regulatore.

Ipak, učestalost pominjanja MOL-a, politička prihvatljivost tog rešenja i potvrđeni pregovori sa ruskom stranom jasno ukazuju na pravac u kojem se situacija razvija.

Pitanje trenutka, a ne pravca

Sve ukazuje na to da se NIS nalazi pred najvećom vlasničkom transformacijom od privatizacije. Ako pregovori budu uspešno okončani, MOL bi mogao da postane novi većinski vlasnik NIS-a, čime bi Srbija dobila energetsku kompaniju oslobođenu sankcionog balasta, a region novog snažnog energetskog igrača.

Ipak, neočekivani obrt u procesu promene vlasništva nad NIS-om nije isključen, iako se MOL trenutno nameće kao najrealniji kandidat.

Razlog leži u činjenici da konačnu odluku još uvek nisu donele sve ključne strane. Rusija i dalje kontroliše većinski paket i može usporiti ili promeniti model prodaje ako proceni da gubi strateški uticaj. Istovremeno, Zapad može pooštriti uslove ili produžiti sankcioni režim, što bi smanjilo interes potencijalnog kupca. Dodatni faktor je ekonomska računica samog MOL-a, koji može odustati ukoliko cena ili obaveze budu previsoke. U takvom slučaju moguć je ulazak trećeg investitora ili odlaganje celog procesa, ali za sada sve ukazuje da bi eventualni obrt bio pre u formi i dinamici dogovora nego u izboru kupca.

(Telegraf Biznis)