Niče još jedan most koji će povezivati Srem i Mačvu: Spajanje će biti na ovom mestu
Srem i Mačva trenutno su povezani sa tri tranzitna, jednim železničkim i jednim pešačkim mostom, a po svemu sudeći postoje naznake da će se graditi još jedan za kolski saobraćaj, što je rečeno za Dnevnik nedavno u Mačvanskoj Mitrovici.
Prema planu, on bi trebalo da spoji levu savsku obalu kod Laćarka i desnu kod Zasavice 2, u blizini brodogradilišta "Vahali", na mestu gde je reka najuža. Tada bi Sremska Mitrovica ponovo imala tri aktivna mosta.
Za sada su pomenuta dva okruga na teritoriji Grada Sremske Mitrovice povezana jednim kolskim mostom iliti teretnim, kako ga meštani okolnih mesta zovu, kao i čuvenim pešačkim koji nosi naziv Sv. Irinej, po jednom od sirmijumskih svetih mučenika.
Do 2017. godine most "Sv. Irinej" važio je za najduži pešački viseći most u Evropi, dok ga nisu prešišali nemački most "Titan-RT" dugačak 483 m (pušten u funkciju u maju), i najzad "Čarls Kuonen" u Švajcarskoj, koji je dugačak 494 m i otvoren krajem jula iste godine
Međutim, premošćavanje Save u ovom delu naše države odvajkada je bila aktivna tema, budući da je, naročito tokom proteklih stotinak godina, delovalo da je najveći izazov bio spojiti dva okruga. Tako su od 1914. pa sve do 1977. godine preko Save, u kraćim i dužim periodima, funkcionisala četiri pontonska mosta, a bilo je i momenata kada su Sremska i Mačvanska Mitrovica bivale spojene isključivo čamcima i skelama.
Prema planu, most bi trebalo da spoji levu savsku obalu kod Laćarka i desnu kod Zasavice 2 u blizini brodogradilišta "Vahali", na mestu gde je reka najuža. Tada bi Sremska Mitrovica ponovo imala tri aktivna mosta, kao i u vreme Sirmijuma.
Prvo rešavanje ovog problema bilo je podizanje prvog stalnog mosta, koji je pušten u saobraćaj 19. novembra 1977. godine, ali je već tada zamerka bila ta što je udaljen od centara obeju Mitrovica, pa žitelji ovog kraja moraju da idu okolo i više od deset kilometara. Danas je on u poprilično dotrajalom stanju, a kako i ne bi bio kada preko njega, na osnovu nekih procena, dnevno pređe nekoliko desetina hiljada vozila.
Sledeći značajan trenutak u premošćavanju Save, a koji dotiče najviše stanovnike Sremske i Mačvanske Mitrovice, jeste izgradnja pešačkog mosta Sv. Irinej, koji je svečano otvoren na Vidovdan, 28. juna 1994. godine. Ovaj građevinski poduhvat dugačak 262,5 metara, koji je jedan od značajnijih dela inženjera i projektanta Nikole Hajdina (prema čijim nacrtima su napravljeni i Železnički most preko Save u Beogradu, 1979, kao i Most slobode u Novom Sadu, 1981), do 2017. godine važio je za najduži pešački viseći most u Evropi, dok ga nisu prešišali nemački most "Titan-RT", dugačak 483 m (pušten u funkciju u maju), i najzad "Čarls Kuonen" u Švajcarskoj, koji je dugačak 494 m i otvoren krajem jula iste godine. Od tada most Sv. Irineja nosi titulu najdužeg takvog mosta u Srbiji i na Balkanu, piše Lea Radlovački za Dnevnik.
Prvi stalni most pušten je u saobraćaj 19. novembra 1977. godine, ali je već tada zamerka bila ta što je udaljen od centara obeju Mitrovica, pa žitelji ovog kraja moraju da idu okolo i više od deset kilometara
Međutim, stanovnicima severnog dela Mačve ovi mostovi nisu dovoljni, zbog čega postoje indikacije da će se graditi još jedan, koji će povezati Sremsku Mitrovicu sa zapadnim delom Mačve. Osim bolje i lakše saobraćajne povezanosti neophodne za svakodnevno funkcionisanje građana, novi most bi doprineo većoj bezbednosti žitelja do kojih se sada teže i sporije stiže u hitnim situacijama i nedaćama.
(Telegraf Biznis/Dnevnik)