Šta je dvostruko oporezivanje? Evo šta morate da znate
Dvostruko oporezivanje predstavlja kompleksan pravni izazov koji nastaje kada dve ili više država polažu pravo na oporezivanje istog prihoda jednog poreskog obveznika u istom periodu. Ova situacija se najčešće dešava osobama koje se smatraju poreskim rezidentima obe države - na primer, onima koji ostvaruju zaradu u jednoj zemlji (poput Nemačke), a potom se presele u Srbiju i tu postanu poreski rezidenti.
Da bi se osigurala pravičnost i izbeglo dupliranje poreskih obaveza, države zaključuju ugovore o izbegavanju dvostrukog oporezivanja.
Ključni faktori i definicije
Status poreskog rezidenta je ključan jer direktno određuje koja država ima pravo da oporezuje vaš ukupni prihod. Prema Zakonu o porezu na dohodak građana, rezident Republike Srbije je fizičko lice koje ispunjava jedan od sledećih uslova:
- Ima prebivalište ili centar poslovnih i životnih interesa u Srbiji.
- Boravi u Srbiji 183 ili više dana (uzastopno ili sa prekidima) u periodu od 12 meseci unutar poreske godine.
- Lice se smatra rezidentom od momenta prvog ulaska u zemlju ako je već tada znalo da će ispuniti neki od navedenih uslova.
Lica koja ne ispunjavaju ove kriterijume su nerezidenti, i Srbija tada oporezuje isključivo prihode koje su ostvarili na njenoj teritoriji. Ključno pravilo je sledeće: država čiji ste rezident ima pravo da oporezuje sav vaš prihod (bez obzira na to gde je on zarađen u svetu), dok druga država oporezuje samo onaj deo koji je ostvaren kod nje.
Zabrana dvostrukog oporezivanja i mreža ugovora
Republika Srbija je do sada zaključila ugovore o izbegavanju dvostrukog oporezivanja sa 64 države na svim kontinentima. Ovi ugovori obuhvataju zemlje poput Nemačke, Austrije, Švajcarske, NR Kine, Ujedinjenih Arapskih Emirata, Ruske Federacije, Belgije, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Metode koje se primenjuju u praksi
Zavisno od konkretnog ugovora i vrste prihoda, primenjuju se dve osnovne metode:
- Metoda izuzimanja: Prihod iz jedne države se u potpunosti izuzima od poreza u drugoj (često kod ugovora sa Nemačkom ili Italijom zbog visokog stepena pouzdanosti sistema).
- Metoda uračunavanja (kredita): Porez se plaća u obe države, ali se iznos plaćen u inostranstvu uračunava u obavezu u Srbiji, do visine koja bi se inače platila.
Čak i za zemlje sa kojima Srbija nema ugovor (poput SAD, Argentine, Australije ili Brazila), Zakon predviđa primenu metode kredita kako bi se ublažio rizik i priznao porez plaćen u inostranstvu.
Dokazivanje statusa i najčešće greške obveznika
Da biste ostvarili prava iz ovih ugovora, neophodno je formalno dokazati status rezidenta putem potvrde o poreskoj rezidentnosti koju izdaje Poreska uprava na propisanom obrascu (osim ako ugovor ne predviđa specifičan obrazac druge države).
Mnogi obveznici prave ozbiljne greške usled pogrešnih tumačenja:
- Zabluda o državljanstvu: Posedovanje pasoša ne znači automatski i poresku rezidentnost.
- Pogrešan prestanak rezidentnosti: Boravak van Srbije duži od 183 dana ne znači automatski gubitak statusa rezidenta ako nije izvršena odjava prebivališta ili stečen stalni boravak u inostranstvu.
- Propust u prijavi: Rezidenti često zaboravljaju da prijave inostrani prihod u Srbiji, verujući da je porez plaćen u inostranstvu dovoljan, čime se izlažu riziku od kazni i dugovanja.
Ugovori o izbegavanju dvostrukog oporezivanja uklanjaju barijere za slobodno kretanje kapitala, robe, ljudi i usluga. Oni podstiču strane investicije i pružaju stabilno okruženje za međunarodnu razmenu. Zbog specifičnosti svakog bilateralnog sporazuma, preporučljivo je izvršiti detaljnu procenu činjeničnog stanja i potražiti stručne savete u oblasti poreskog savetovanja kako bi se osigurala usklađenost sa zakonima i zaštitila prava obveznika.
(Telegraf Biznis)