Život bez poreza još od 1869. godine: Kako funkcioniše zemlja u kojoj trećinu populacije čine milioneri

Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock

Na obali Sredozemnog mora, uvađena između francuskih stena i plavetnila, prostire se država čija je površina jedva nešto veća od dva kvadratna kilometra. Monako je druga najmanja nezavisna država na planeti, ali decenijama drži status globalne prestonice luksuza. Glavni razlog zbog kog se svetska elita masovno preseljava u ovu enklavu jeste činjenica da njeni stanovnici ne plaćaju porez na dohodak građana.

Međutim, život u raju za bogataše ima svoju cenu - i ona uopšte nije mala.

Odluka iz 1869. godine koja je promenila sve

Istorijski obrt dogodio se sredinom 19. veka. Porez na dohodak u Kneževini zvanično je ukinut 1869. godine. Princ Šarl III doneo je ovu odluku nakon što je novootvoreno kazino u Monte Karlu počelo da generiše toliko velike prihode da oporezivanje sopstvenih građana više nije bilo potrebno.

Ova pravna odredba nikada nije povučena. Umesto od poreza na dohodak, državna kasa Monaka danas se primarno puni iz:

  • Poreza na dodatu vrednost (PDV): Koji se prikuplja po stopama usklađenim sa francuskim sistemom.
  • Poreza na dobit preduzeća: Odnosi se na kompanije koje više od 25% svojih prihoda ostvaruju van Kneževine.
  • Prihoda od turizma, uslužnog sektora i državnih nekretnina.

Francuski izuzetak koji potvrđuje pravilo

Sistem nije podjednako naklonjen baš svima. Prema podacima sa zvaničnog portala Vlade Monaka (MonServicePublic), postoji jedno važno pravno izuzeće: državljani Francuske koji žive u Monaku i dalje moraju da plaćaju francuski porez na dohodak.

Ovo pravilo proisteklo je iz bilateralnog sporazuma iz 1963. godine, usvojenog nakon ozbiljne političke krize između dve zemlje. Jedini izuzeti od ovog pravila su francuski državljani koji su u Monaku imali neprekidno prebivalište pre stupanja na snagu ovog ugovora.

Kvadrat od 50.000 evra i ulaznica za status rezidenta

Odsustvo poreza ne znači da su troškovi života niski. Monako godinama drži ubedljivo prvo mesto na svetu po cenama stambenog prostora.

Prema izveštaju agencije Knight Frank i analitici Monegaškog instituta za statistiku (IMSEE), prosečna cena preprodaje kvadratnog metra stambenog prostora premašuje 51.000 do 57.000 evra, dok u ekskluzivnim novim kvartovima poput Mareterra cene idu i preko 100.000 evra po kvadratu.

Da biste u opšte dobili rezidencijalnu dozvolu (boravak) u Monaku, zvanični imigracioni propisi nalažu da morate dokazati:

Adekvatan smeštaj (vlasništvo nad nekretninom ili dugoročni zakup prilagođen broju članova domaćinstva).Finansijsku samostalnost (položen visoki depozit u lokalnoj banci ili dokaz o dovoljnim prihodima).

Grabež za kopnom i država milionera

Podaci organizacija koje prate kretanje privatnog kapitala (poput Knight Frank i Henley & Partners) procenjuju da je preko jedne trećine stanovnika Monaka u kategoriji milionera.

S obzirom na to da je kopneni prostor države fizički ograničen, Monako decenijama primenjuje inženjerski poduhvat širenja teritorije nasipanjem mora. Projektima poput istorijskog okruga Fontvieille, pa sve do modernog održivog kvarta Mareterra, Kneževina doslovno otima stambene hektare od Mediterana.

(Telegraf Biznis)