Stručnjaci upozoravaju: Ako želite da stavite novac na račun, ovo je najgora strategija koju možete izabrati

B. P.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Shutterstock

Gotovina je u Nemačkoj i dalje izuzetno popularna – koristi se u svakodnevnoj kupovini, ali i kao tradicionalan poklon za praznike i porodična slavlja. Ipak, onog trenutka kada veća količina gotovog novca pokuša da se položi na bankovni račun, situacija se drastično menja. Mnogi građani u strahu od provera i ispitivanja dolaze na ideju da veći iznos novca uplate "na rate", odnosno u manjim delovima kroz duži vremenski period.

Finansijski stručnjaci i bankari upozoravaju: to je najgora strategija koju možete odabrati jer time automatski izazivate sumnju.

Magična granica od 10.000 evra

Prema nemačkom Zakonu o sprečavanju pranja novca (Geldwäschegesetz – GwG), koji nadzire Savezno telo za finansijski nadzor (BaFin), banke su zakonski obavezne da utvrde poreklo sredstava za svaku gotovinsku uplatu koja prelazi iznos od 10.000 evra.

Cilj ovog propisa je sprečavanje ubacivanja ilegalnog novca u legalne finansijske tokove. Svako ko na šalter donese svotu veću od propisanog limita mora priložiti verodostojnu dokumentaciju: kupoprodajni ugovor (na primer od prodaje polovnog vozila ili nekretnine), potvrdu o nasledstvu ili ugovor o poklonu, dokaz o ranijem podizanju gotovine sa sopstvenog računa i ugovore o štednji ili izvode o isplati dobiti.

Zašto "trik" sa uplatama manjih iznosa ne funkcioniše? Pojedinci koji nemaju spremna dokumenta ili jednostavno žele da izbegnu administrativne neprijatnosti često posežu za taktikom poznatom kao strukturiranje (smurfing) – razbijanjem iznosa od, na primer, 15.000 evra na tri ili četiri uplate po 3.000 ili 4.000 evra tokom nekoliko nedelja ili meseci.

Iako zakon ne brani višekratne uplate i formalno ne postavlja rokove, ovakav potez donosi suprotan efekat. Banke ne proveravaju račune "ručno", već koriste specijalizovane softvere i sisteme podržane veštačkom inteligencijom (AI).

Ovi napredni algoritmi neprekidno skeniraju sve transakcije na računima. Čim sistem prepozna obrazac višekratnih neobičnih gotovinskih uplata koje se zadržavaju tik ispod praga provere, automatski se pali interni bezbednosni alarm. Umesto rutinskog pitanja na šalteru, klijent tada dolazi pod pojačani nadzor odeljenja za usklađenost (Compliance), a banka je u sumnjivim okolnostima dužna da podnese prijavu Finansijsko-obaveštajnom odeljenju (FIU).

Kako da postupite ako imate ušteđevinu u gotovini? Polaganje većih iznosa na račun nije zabranjeno niti je samo po sebi prekršaj. Ključno je da postupate transparentno i otvoreno:

Ne skrivajte transakcije: Uplatite novac odjednom, bez manipulisanja iznosima i datumima.

Pripremite dokumente unapred: Ako ste godinama štedeli podižući gotovinu sa računa, sačuvajte bankovne izvode koji dokazuju ranija podizanja. Ako je reč o svadbenom poklonu ili nasledstvu, pribavite odgovarajuće potvrde.

Zatražite potvrde retroaktivno: U većini slučajeva dokumenti o poreklu novca mogu se naknadno zatražiti od poslodavaca, javnih beležnika (notara) ili banaka.

Uvođenjem novih evropskih propisa koji od 2027. godine donose jedinstvenu gornju granicu za gotovinska plaćanja od 10.000 evra u celoj Evropskoj uniji, nadzor nad gotovinom postaje sve rigorozniji. Zato je uredno čuvanje računa, ugovora i potvrda najbolja zaštita od neprijatnih sumnji i blokada bankovnih računa.

(Telegraf Biznis/Fenix magazin)