Krvava zarada ugostitelja, živci totalno pukli: "Pred mojom decom su me bacili na pod i tukli, zbog ležaljke"

B. P.
Vreme čitanja: oko 3 min.

Foto: Jure Divich/Shutterstock

"Juče je u Visu usred grada nokautiran gradonačelnik. Sklanjao je klupice i jastučiće u nekoj bašti. Naglasak na "nekoj". Prošli vikend je Džošua nokautirao Prengu u drugoj rundi, ceo svet još priča o tome, a već je Hrvoje na Visu pao u prvoj. Na veselje brojnih turista koji vole borilačke sportove. Pogotovo bare knuckle, boks bez rukavica", ovako započinje komentar Marko Bilić za Slobodnu Dalmaciju.

U nastavku tekst prenosimo u celosti:

"Koji dan pre neki lik je u Primoštenu udario nogom u dečja kolica. Pa je onaj drugi skočio sa stola, valjda ćale od deteta, video se tu naglo prekida, nije za mlađe od 18. To be continued. Zapratite nas za više lajkova. Narod se uzjogunio, svi smo slabi na decu, sve mi možeš, ali mi dete ne diraj, jesi čuo!? Pa govore i pišu da mu treba slomiti i ruke i noge.

Poznati ugostitelj Ante nije mogao da prođe onom uskom ulicom zbog njihova dva-tri stola, pa je malo pukao, prvo on, pa kolica, vruće je ajme, znoj se cedi, nije lako. Vi koji se nikad niste bavili ugostiteljstvom nikad nećete razumeti koliko je nama teško. Mislite da je laka i velika lova, a nije, krvav je to dinar. Doslovno. Ni policija to ne razume, pa ga je privela.

U isto vreme, 150 kilometara južnije, u Tučepima su dvojica fizički napala trećeg zbog ležaljke.

"Pred mojom decom su me bacili na pod i tukli, sve zbog ležaljke". I oni su privedeni, iako su i njihov posao i novac, kao i u onog čiče u Primoštenu, krvavi. Na Jadranu doslovno krvavi.

Slično se pre Dva leta događalo u Vodicama, isto je frka oko ležaljki bila u điru. A sigurno se sećate i one scene sa hvarske rive kad su se ona dvojica potukla oko toga ko ima pravo da iznajmljuje čamce. Pred gostima. Boks bez rukavica je najbrže rastući borilački sport u svetu, a na Hvaru živi primer kako sport i turizam idu ruku pod ruku, da su jedno drugom prilika.

Vis, Primošten, Tučepi, Vodice, Hvar... Lepo raspoređeno. Upoznaj Hrvatsku da bi je voleo. Jbg, znate kakvi su južnjaci, temperamentni. Udari krv u glavu. Pa se dohvate za svaki sto i stolicu, klupicu i jastučić, za ležaljke, čamce, džet-skijeve, za svaku kuglu sladoleda, za liz. Jer se sve masno naplaćuje. Nisu to obični jastučići, ovi su jači i od Tempurovih. Ovi štancaju pare. Nije to obična tkanina...

Lova. Novac. Pare. Keš. Ratovi su se oduvek vodili zbog žena, zlata i love. Ovi na našoj obali nisu zbog žena. Nego radi love. Bude li love, biće i žena.

Lova, novac, pare, keš. Vila, kućerina, bazen, bungavila, benđo, mečka, komadić broda, zlatni lanac, tetovaža sidra...

Zato živci pucaju. Nema za sve. Ulice su tesne, nema mesta za moju i tvoju baštu, a ni plaže nisu bog zna kolike, nađi drugu da stavljaš svoje ležaljke.

Živci pucaju, razum se gubi. Pomračenje uma zbog novca. Argumenti i razgovor uzmiču pred pohlepom, pesnice su jedini argument i razgovor u pohlepi. Sve ljudsko nestaje, materijalno je jedini kriterijum vrednosti i životnog uspeha. Ko ima više.

U trci za novcem ljudskost se potpuno izgubila. Spremni na najgore, samo da je koji evro više u džepu. Vadi kume, keš, keš, nema noćas hoćeš-nećeš... Novčanik sve deblji, duša sve tanja. Pa rade pesnice. U Primoštenu, Tučepima, Vodicama, na Visu, Hvaru.... E da, taksiste sam zaboravio u čitavoj ovoj priči, a i obezbeđenje koje se po ostrvima tuče za pravo čuvanja nekog objekta.

U Splitu je na Gripama u desetom mesecu Golden Fight 14. Mi koji volimo borilačke sportove ne možemo da dočekamo. A ni svesni nismo da je on već počeo i da se celo leto događa duž naše obale. Glavne face nisu Martinjak, Patrlj i Stupalo, nego iznajmljivači svega i svačega.

U ringu imamo kik-boks, MMA, bare knuckle, klasični boks, a ovde borbe na otvorenom za pojaseve u drugim kategorijama: za naslov glavnog iznajmljivača ležaljki, za prvaka u veličini bašte, za pojas najboljeg u iznajmljivanju čamaca... Fight card se može upotpuniti i borbom za šampiona "hoćeš da ti umočim?" prodaje sladoleda.

Bare knuckle, naravno. Bez rukavica. U prirodnom ambijentu, pred gostima. Para vrti gde burgija neće."

(Telegraf Biznis/Slobodna Dalmacija)