Kako da izbegnete probleme ako ne možete da platite ratu kredita - ovu grešku ne smete da napravite
Gubitak posla, bolest ili iznenadni troškovi mogu preko noći da poremete kućni budžet i dovedu građane u situaciju da više ne mogu redovno da otplaćuju kredit. Ipak, čak i kada novca za narednu ratu nema, postoji mogućnost da se sa bankom pronađe rešenje koje će sprečiti ozbiljnije finansijske posledice.
Najveća greška koju građani u takvoj situaciji mogu da naprave jeste da prekinu komunikaciju sa bankom i čekaju da problem prođe sam od sebe.
Urednik portala "Kamatica" Dušan Uzelac, gostujući u Jutarnjem programu RTS-a, objasnio je da je važno reagovati čim postane jasno da će doći do kašnjenja sa otplatom.
Prema njegovim rečima, bankama je u interesu da klijenti nastave da izmiruju svoje obaveze, zbog čega postoji prostor za razgovor i pronalaženje odgovarajućeg rešenja.
Šta uraditi kada nemate novca za ratu?
Prvi korak trebalo bi da bude kontaktiranje banke, čak i pre nego što rata dospe na naplatu.
Uzelac objašnjava da su ugovorom o kreditu jasno definisani rokovi, iznosi i obaveze obe strane, ali da banke imaju interes da izbegnu situacije u kojima klijenti potpuno prestaju da plaćaju.
Zbog toga je mnogo bolje pokušati dogovor nego dozvoliti da se dug nagomilava i da uslede opomene ili prinudna naplata.
Moguća rešenja uključuju refinansiranje kredita, privremeno odlaganje plaćanja ili drugačiji dogovor o otplati, u zavisnosti od konkretne situacije i vrste kredita.
Građani pritom ne moraju detaljno da objašnjavaju sve privatne okolnosti koje su dovele do finansijskih problema. Važno je da banci predstave poteškoće sa kojima se suočavaju i jasno navedu kakvu vrstu pomoći očekuju.
Koliko vremena imate pre nego što stignu opomene?
Jedno od najvažnijih pitanja za građane koji kasne sa otplatom jeste koliko vremena imaju da pronađu rešenje. Prema Uzelčevom objašnjenju, prva opomena u praksi može da stigne približno 15 dana nakon dospeća neplaćene rate.
Ukoliko je kašnjenje kratkotrajno, posledice se mogu ograničiti na obračun zatezne kamate. Međutim, ako se dug ne izmiruje, opomene postaju učestalije, a kasnije mogu uslediti i postupci prinudne naplate.
Uzelac navodi da u pojedinim slučajevima postoji proceduralni prostor od približno dva meseca da se problem reši pre nego što nastupe ozbiljnije posledice.
Ipak, to nije garantovani rok, jer sve zavisi od ugovora i vrste kredita. Zato je njegov savet da građani ne čekaju opomenu, već da banci pošalju mejl čim postane jasno da neće moći da izmire narednu obavezu.
Manja rata može da bude spas, ali postoji i druga strana
Jedno od rešenja za građane koji imaju problema sa otplatom jeste produženje roka kredita, čime se smanjuje mesečna rata. Međutim, takva odluka ima i svoju cenu.
Uzelac objašnjava da duži rok otplate najčešće znači i veći ukupan iznos plaćene kamate. Ipak, naglašava da manja rata ne mora da bude loš izbor.
Ako građanin zbog previsoke mesečne obaveze mora stalno da se odriče osnovnih životnih potreba, produženje roka otplate može da mu donese neophodno finansijsko rasterećenje. Posebno je to važno kod stambenih kredita, koji se otplaćuju tokom više decenija.
Suština je da mesečna rata bude usklađena sa stvarnim prihodima domaćinstva, čak i ako to znači da će kredit na kraju biti nešto skuplji.
Koliko novca bi trebalo imati sa strane?
Uzelac savetuje građanima da, kad god su u mogućnosti, naprave finansijsku rezervu koja može da pokrije najmanje tri do šest mesečnih rata kredita. Takva ušteđevina može da bude od presudnog značaja u slučaju gubitka posla, bolesti ili drugih nepredviđenih okolnosti.
Osim što omogućava nastavak redovne otplate, finansijska rezerva pruža veću slobodu prilikom donošenja važnih životnih odluka, poput promene zaposlenja ili preseljenja.
Bez takve sigurnosti, čak i privremeni prekid prihoda može da dovede do ozbiljnih problema sa bankom.
Odlaganje plaćanja ne znači i oproštaj kamate
Uzelac podseća i na moratorijume koji su bili uvedeni tokom pandemije koronavirusa, kada je građanima omogućeno privremeno odlaganje otplate kredita. Međutim, takve mere nisu značile da je dug oprošten, niti da je automatski prestao obračun kamate.
Zbog toga je važno da građani, pre nego što prihvate bilo kakav dogovor o odlaganju plaćanja, razumeju kako će on uticati na njihove buduće obaveze.
Uzelac ističe da odgovornost za otplatu kredita ostaje na osobi koja je potpisala ugovor, čak i kada su finansijski problemi nastali zbog okolnosti na koje nije mogla da utiče. Ipak, to ne znači da je dužnik bez mogućnosti izbora.
Bankama odgovara da se kredit uredno otplaćuje, pa je pravovremeni razgovor često najbolji način da se pronađe rešenje prihvatljivo za obe strane.
Najvažnije je ne ignorisati problem. Što se građanin ranije obrati banci, veće su mogućnosti da se pronađe dogovor pre nego što privremene finansijske teškoće prerastu u ozbiljnije dugovanje.
(Telegraf Biznis/RTS)