KOKOŠKE PRETVORIO U ONLINE BIZNIS: Danilo iz Niša prodaje jaja direktno kupcima - zarada 1,75 miliona dinara!

Vreme čitanja: oko 4 min.

Foto:Screenshot/You Tube

Dok veliki trgovinski lanci osvajaju police, jedan mali proizvođač pokušava da preskoči posrednike i domaća jaja prodaje preko interneta - evo kako izgleda njegov poslovni model

U vremenu kada se gotovo svaki proizvod pokušava pretvoriti u brend, jedan preduzetnik iz okoline Niša odlučio je da to uradi sa - jajima.

Na prvi pogled, Jajce.rs deluje kao još jedna mala porodična farma. Međutim, iza ovog projekta nalazi se pokušaj da se tradicionalna poljoprivredna proizvodnja spoji sa modelom direktne prodaje, internet trgovinom i ličnom dostavom, bez klasičnog lanca između proizvođača i kupca.

Na zvaničnom sajtu brenda kao osnivač i vlasnik navodi se Danilo Nešić, a projekat je pokrenut 2025. godine. Farma se nalazi u mestu Vrtište kod Niša, dok se poslovanje promoviše i preko društvenih mreža, uključujući Instagram profil koji prati oko 10.000 ljudi.

Od farme do kućnog praga

Osnovna ideja poslovanja je jednostavna: kupac ne odlazi na pijacu, ne traži lokalnog proizvođača i ne zavisi od toga šta je tog dana stiglo u prodavnicu, već jaja naručuje preko internet prodavnice.

Na sajtu se navodi da se jaja iz slobodnog uzgoja dostavljaju direktno kupcima, dok je dostava u Nišu besplatna, a van Niša se naplaćuje 250 dinara. Brend ističe da nema posrednika i da proizvod od farme do kupca stiže kroz sopstveni kanal prodaje.

U ponudi su pakovanja od 30, 60, 90 i 120 jaja.

Najmanje pakovanje od 30 komada košta 1.020 dinara, dok je za 60 jaja potrebno izdvojiti 1.920 dinara. Pakovanje od 90 komada prodaje se za 2.790 dinara, a najveće od 120 jaja košta 3.600 dinara.

Drugim rečima, kupac koji naručuje veće pakovanje dobija nižu cenu po jajetu, dok proizvođač istovremeno povećava prosečnu vrednost porudžbine i smanjuje relativni trošak dostave po kupcu.

Više od 50.000 isporučenih jaja

Prema podacima koje sam brend objavljuje na svom sajtu, Jajce.rs je do sada isporučio više od 50.000 jaja i ima preko 1.000 zadovoljnih kupaca.

To nisu podaci iz nezavisne revizije, već javno objavljene poslovne tvrdnje samog brenda, ali pokazuju kako vlasnik pozicionira projekat: ne kao povremenu prodaju viška sa farme, već kao biznis koji pokušava da izgradi stalnu bazu kupaca.

Ako se navedeni broj isporučenih jaja posmatra kroz prosečnu cenu od oko 30 do 35 dinara po komadu, reč je o prometu koji bi na nivou proizvoda mogao da bude reda veličine 1,5 do 1,75 miliona dinara, ali to nikako ne treba poistovetiti sa prihodom firme, jer nije poznata struktura prodatih pakovanja, trošak hrane, proizvodnje, ambalaže, dostave i ostali rashodi.

Upravo tu se vidi razlika između simpatične priče sa Instagrama i ozbiljnog ekonomskog modela: nije dovoljno proizvesti jaje, već je potrebno prodati ga po ceni koja pokriva ceo lanac troškova.

Slobodan uzgoj kao tržišna niša

Jajce.rs se pozicionira kroz slobodan uzgoj, prirodnu ishranu i direktnu komunikaciju sa kupcima. Na sajtu navode da kokoške imaju pristup otvorenom prostoru i da se hrana priprema od lokalno nabavljenih žitarica.

Istovremeno, brend eksplicitno navodi da trenutno nema zvanični organski sertifikat, što je važna razlika između marketinškog opisa „prirodno“ i formalno sertifikovane organske proizvodnje.

To je i poslovno zanimljiva pozicija. Na tržištu hrane kupci sve češće ne plaćaju samo proizvod, već i priču o poreklu, načinu uzgoja, poverenju i osećaju da znaju od koga kupuju.

Za malog proizvođača to može biti način da se ne takmiči isključivo cenom sa industrijskim jajima iz velikih sistema.

Instagram kao prodajni kanal, a ne samo reklama

Profil Jajce.rs na Instagramu ima oko 10.000 pratilaca, a sam brend se opisuje kroz spoj tradicije, biznisa i tehnologije.

To je možda i najzanimljiviji deo priče. Proizvodnja jaja je tradicionalna delatnost, ali način prodaje više liči na savremeni mali digitalni biznis: proizvod se promoviše kroz kratke video-formate, kupac se usmerava na internet prodavnicu, a porudžbina se završava direktno sa proizvođačem.

Takav model smanjuje zavisnost od velikih trgovinskih lanaca, ali istovremeno prebacuje na proizvođača čitav niz obaveza - od marketinga i korisničke podrške do pakovanja, logistike i naplate.

Drugim rečima, kokoške proizvode jaja, ali vlasnik mora da vodi i malu tehnološku, trgovačku i dostavljačku kompaniju.

Koliko ovaj model može da poraste?

Najveći potencijal ovakvog poslovanja nije nužno u tome da se proda još nekoliko desetina pakovanja jaja, već da se izgradi baza stalnih kupaca.

Ako porodica jednom nedeljno ili jednom u dve nedelje naručuje jaja, proizvođač dobija ono što je u prehrambenom biznisu najvrednije - ponovljenu kupovinu. Za razliku od jednokratne prodaje na pijaci, internet prodavnica omogućava da se kupac vrati, naruči veće pakovanje i postane deo redovne prodajne mreže.

Međutim, dalji rast zavisiće od toga da li proizvodnja može da prati potražnju, koliko košta hrana za živinu, kakvi su troškovi dostave i da li se model može proširiti iz Niša na Beograd i druga tržišta bez gubitka profitabilnosti.

Za sada, Jajce.rs predstavlja primer malog domaćeg biznisa koji pokušava da tradicionalni proizvod izvede izvan pijace i uvede ga u svet direktne internet prodaje.

A poruka je prilično jasna: u poljoprivredi više nije dovoljno samo imati proizvod - moraš da znaš i kako da ga brendiraš, prodaš i dostaviš kupcu.

(Telegraf Biznis)