Veselin Jevrosimović: Asistent za katedrom
Nedelja je uveče, a nastavnik sedi za radnim stolom okružen udžbenicima, beleškama i praznim papirom. Sutra ga čekaju četiri odeljenja, sa više od stotinu učenika različitog predznanja i interesovanja, a časovi koji trebalo da bude istovremeno poučni i zanimljivi. Ovu scenu dobro poznaje svako ko je ikada predavao. Čini se da upravo ovde savremena tehnologija može da napravi veliku razliku. Naime, alati veštačke inteligencije (eng. artificial intelligence, AI) postaju tihi pomoćnik u pripremi nastave.
Ključ uspešne upotrebe leži u dobro formulisanom upitu (eng. prompt), odnosno jasnom opisu onoga što nastavnik želi da dobije. Ako precizno navede uzrast učenika, temu, cilj časa i raspoloživo vreme, AI za nekoliko sekundi može da predloži tok časa, uvodnu aktivnost ili niz pitanja za diskusiju.
Posebno je korisna mogućnost kreiranja diferenciranih zadataka. Isto gradivo može se pripremiti u tri nivoa težine, tako da najbolji učenici ne budu nezainteresovani, ni oni slabiji „izgubljeni“. Pri tome, veštačka inteligencija pomaže i u izradi rubrika za vrednovanje, odnosno jasnih kriterijuma po kojima se ocenjuje rad učenika.
Nastava tako postaje zanimljivija. Matematički zadatak može se pretvoriti u planiranje porodičnog putovanja, a istorijski događaj u zamišljeni intervju sa njegovim imaginarnim učesnikom. Za svega nekoliko minuta mogu se pripremiti i kvizovi, ukrštene reči ili kratke priče koje gradivo približavaju svakodnevnom životu učenika.
E sad, postoje i jasne granice. Organizacija UNESKO je još 2023. godine objavila smernice za upotrebu generativne veštačke inteligencije u obrazovanju, naglašavajući zaštitu privatnosti i potrebu za ljudskim nadzorom. Lični podaci učenika nikada ne bi trebalo da se unose u ovakve alate. Svaki generisani sadržaj mora se proveriti, jer AI ume da ponudi i potpuno netačne informacije, izrečene sa velikom sigurnošću.
Međutim, ono najvažnije ostaje nepromenjeno. Nastavnik je i dalje autor nastavnog procesa, dok je veštačka inteligencija samo alat koji štedi vreme. Mašina ne poznaje učenike, ne vidi njihove poglede na času i ne može da proceni ko je tog dana tužan, a ko spreman za izazov.
Zato odluke koje se tiču učenika treba da ostanu isključivo ljudske. Ako ušteđeno vreme nastavnici posvete razgovoru sa đacima, dobiće školu bolju nego što je ona ikada bila.
(Telegraf.rs/Veselin Jevrosimović)
Video: Veče sa nobelovcem u Klubu Privrednik: Kako znanje postaje razvojna snaga ekonomije
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.