
SFRJ je od ovog posla zarađivala 2 milijarde dolara godišnje: Evo zašto je sve PROPALO
Pokret nesvrstanih zemalja nastao je početkom Hladnog rata kao odgovor na globalnu polarizaciju između zapadnog i istočnog bloka. Osnovan je formalno 1961. godine na Konferenciji u Beogradu, na inicijativu lidera Jugoslavije (Josip Broz Tito), Indije (Džavaharlal Nehru), Egipta (Gamal Abdel Naser), Gane i Indonezije. Cilj pokreta bio je da okupi države koje žele da ostanu van vojnih saveza i vode nezavisnu spoljnu politiku.
Učešće SFRJ u Pokretu nesvrstanih zemalja značajno je unapredilo njene spoljnotrgovinske tokove, posebno sa zemljama Azije, Afrike i Latinske Amerike. Od kasnih 1960-ih do sredine 1980-ih, Jugoslavija je beležila kontinuirani rast u izvozu i uvozu sa Nesvrstanim državama, što je omogućilo raznovrsniju, politički neutralnu i često valutno povoljniju trgovinsku saradnju.
Izvoz
Jugoslavija je bila poznata po izvozu industrijskih proizvoda, građevinskih usluga, oružja, brodova, poljoprivrednih mašina, tehničke opreme i poljoprivrednih i prehrambenih proizvoda.
Primer ovoga su kompanije poput Energoprojekta, Goše, Rade Končara, IMT-a i Zastave koje su i zvozile svoje proizvode i usluge u desetine afričkih i azijskih zemalja.
Građevinske firme iz SFRJ gradile su puteve, železnice, bolnice, škole i energetske objekte u Iraku, Libiji, Nigeriji, Alžiru, Egiptu, Indoneziji, Etiopiji i drugde.
Traktori i poljoprivredna mehanizacija su odlazili za zemlje poput Egipta i Alžira. Tu su bili i proizvodi vojne i namenske industrije, kao što su tenkovi, poput M-84, i municija.

U okviru bilateralnih sporazuma, mnoge zemlje plaćale su u robnoj robi (npr. nafta, sirovine) ili devizama, što je donosilo stabilan priliv sredstava u devizne rezerve Jugoslavije.
Prema tadašnjim podacima Saveznog zavoda za statistiku, udeo zemalja nesvrstanih u jugoslovenskom izvozu krajem 1970-ih i početkom 1980-ih iznosio je između 17 odsto i 25 odsto ukupnog izvoza.
Uvoz
Jugoslavija je iz zemalja članica Pokreta nesvrstanih uvozila raznovrsne proizdove.
Tu si bili nafta i naftni derivati (posebno iz Iraka, Libije i Irana). Zatim, ruda, pamuk, čelik, kaučuk, začini, egzotični plodovi ali i sirovine za hemijsku i tekstilnu industriju,
Hrana i poljoprivredni proizvodi stizali su u SFRJ po povoljnijim cenama nego iz kapitalističkih zemalja Zapada.

Zahvaljujući političkoj povezanosti kroz Pokret nesvrstanih, ovi ugovori često su bili sklapani uz povoljnije carinske i valutne uslove, kao i mogućnosti plaćanja u robnom kliringu (razmeni robe bez posredovanja deviza).
Monetarna dobit i finansijski značaj
SFRJ je godišnje zarađivala i do 2 milijarde dolara kroz projekte, trgovinu i kreditne aranžmane sa zemljama nesvrstanih.
U mnogim slučajevima, Jugoslavija je dobijala subvencionisane kredite i povlastice za izvođenje radova, kao i dugoročne ugovore koji su osiguravali finansijsku stabilnost izvoznim firmama.
Na primer, izgradnja konferencijskog centra u Kampali (Uganda), vladinih zgrada u Nigeriji, kao i brana u Iraku, plaćane su u dolarima ili su bile finansirane iz fondova za razvoj koje su države nesvrstanih obezbeđivale uz podršku međunarodnih finansijskih institucija.
Zahvaljujući toj razmeni, Jugoslavija je razvila samostalan izvozni sektor koji je zapošljavao desetine hiljada radnika, dok je devizni priliv omogućavao uvoz robe široke potrošnje i stabilizaciju kursa dinara.
Opadanje i kraj
Ekonomska saradnja sa zemljama Nesvrstanih bila je važan stub spoljne politike SFRJ, ali je njen kraj bio posledica unutrašnje političke i ekonomske erozije zemlje, kao i tektonskih promena u međunarodnim odnosima.
Tokom 1980-ih, SFRJ je ušla u ozbiljnu dužničku krizu. Ogromni spoljni dug, visoka inflacija i stagnacija industrijske proizvodnje doveli su do slabljenja ekonomske moći zemlje. U takvim uslovima, saradnja sa zemljama koje su same bile ekonomski nestabilne postala je teret, a ne šansa za razvoj.
Posle pada Berlinskog zida (1989. godine) i sa krajem Hladnog rata, Pokret nesvrstanih više nije imao istu ulogu, jer je svet SAD–SSSR prestao da postoji
Svakako, najvažniji uzrok propasti ekonomske saradnje sa zemljama Nesvrstanih bio je sam raspad Jugoslavije početkom 1990-ih.
(Telegraf. Biznis)
Video: Kako godine rada u hotelijerstvu utiču na život i porodicu?
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.