"Vaša plastika je ovde": Stanovnici jednog od najudaljenijih ostrva na svetu bore se protiv velikog zagađenja

V. K.
Vreme čitanja: oko 3 min.

4,4 miliona komada otpada godišnje stiže na obale Uskršnjeg ostrva

Foto: Shutterstock

Iz daleka, šarena plaža u Ovaheu izgleda kao savršen mozaik prirodne lepote sa razglednice. Krševite vulkanske gromade, isprekidane od lave koja žubori, vire iz peska, ukrašene ogrlicom od pastelnih korala i školjki koje su na komade razbili divlji talasi.

Međutim, kako se talasi povlače, pojavljuje se druga stvarnost. Pesak sadrži malo korala ili školjki. Umesto toga, znak visoke plime je multinacionalni tepih od plastike.

Kina Paoa Kanegiser koristi kuhinjsko sito da skuplja čepove za flaše, komadiće boca šampona i brijače za jednokratnu upotrebu.  Smeće iz okeana je nagurano u svaki kutak i pukotinu duž ove udaljene plaže na Uskršnjem ostrvu (Rapa Nui za lokalno stanovnoštvo) veličine 163 kvadratna kilometra.

Oko 2.300 milja zapadno od centralnog Čilea, Uskršnje ostrvo je među najudaljenijim mestima na Zemlji - i među najzagađenijima.

Procenjuje se da 50 puta više plastike ispliva pleže ovog ostrava nego na čileansko kopno, što je uglavnom rezultat ogromne spiralne struje poznate kao vrtlog južnog Pacifika.

Ova struja deluje kao levak, usisujući plastiku čak sa Galapagoskih ostrva i Novog Zelanda i, sa svakom plimom, taloži talas plutajućeg smeća.

Prebirući po pesku, Paoa Kanegiser drži primer kolonije korala koja se formira na rešetki plastične kante za ribu koju su odbacile industrijske ribarske flote koje gotovo okružuju ovo ostrvo dok jure za sve manjim jatama tune.

Ona nosi svu plastiku koju prikupi na plaži, 10 kg u prosečnoj misiji, u svoju radionicu u dvorištu u glavnom gradu ostrva, Hanga Roa, gde je melje i sipa u kalupe. Plastika se zatim topi u oblik čuvenih kamenih statua Uskršnjeg ostrva, ili moai.

Foto: Shutterstock/f11photo

Svaki moai od 10 cm postaje ili u privezak za ključeve, magnet za frižider ili nakit, koji prodaje turistima i koji na taj način nose plastiku sa ostrva.

Na brdima iznad Hanga Roa, fabrika za reciklažu Orito prima planine smeća koje prikupljaju građanske patrole za čišćenje. Tokom pandemije Covid-19, kada je turizam na ostrvu zatvoren, stotine ostrvljana provele su mesece pretražujući plaže kada su i uklonili oko 11 tona otpada.

U fabrici za reciklažu pronađena plastika često otkriva svoje poreklo. Jedna tabla nosi ime ribarskog preduzeća sa sedištem u Čileu.  Drugi komadi su sa brodova sa Novog Zelanda

- Pisali smo pisma u kojima smo im rekli: "Vaša plastika je ovde. Zašto je vaša plastika ovde? Šta ćete da radite?" Nikada nismo dobili nikakve odgovore - kaže Paoa Kanegiser.

Radnici na gradskoj deponiji sada melju plastiku u perle koje se koriste za pravljenje raznobojnih stolova i kućnog nameštaja. Jedan inspirisan projekat izgradio je muzičku školu za ostrvo koristeći 2.500 guma, 40.000 staklenih boca i 40.000 aluminijumskih limenki.

Ipak, planina smeća raste. Studija Katoličkog univerziteta Sever u Čileu izračunala je da 4,4 miliona komada otpada godišnje – ili više od 500 komada na sat – stigne do obala Uskršnjeg ostrva, prenosi Gardijan.

- Čileanska vlada mora da razgovara sa svojim opštinama kako bi ih naterala da prestanu da bacaju smeće u svoje reke. Ako ga bace u reku, reka ga baci u more, a tri ili četiri godine kasnije stiže ovde - kaže Felipe Tepano, starešina Rapa Nuija koji predsedava moćnim Consejo del Mar (Savetom mora).

- Moja zaostavština svojim unucima bi trebalo da bude da i dalje mogu da jedu ribu - kaže Tepano, koji je, dok je nekoliko nedelja ranije čistio tunu, pronašao zbunjujuću kolekciju plastike u njoj. Da li je tuna pojela manju ribu koja je u sebi nosila plastiku? Da li je progutala loptu, misleći da je hrana?

Tepano kaže da je ostrvo u središtu nekoliko tokova plastike, poput reka koje se granaju od većeg kruga južnog Pacifika. „

- Očigledno je da mikroplastika dolazi iz Čilea i Azije, ali naš osnovni problem je fabrički ribolov. Pogledajte smeće širom ovog ostrva, to je sa brodova. Imate bove, burad za naftu, užad i mreže - ogromne, ogromne mreže - kaže on.

Toliko je životinja povređeno kod Rapa Nuija plutajućim mrežama da čileanska vlada sada vodi centar za rehabilitaciju na ostrvu kako bi spasila ptice i životinje osakaćene u moru.

Ribarska flota koja baca toliko plastike procenjuje se na 300 brodova. Ipak, to je nevidljiva armada, retko primećena osim kada članu posade treba hitna medicinska pomoć i zahteva lečenje.

(Telegraf Biznis)