Čovek sa slike ima penziju preko 80.000 dinara, ali zbog posla sa strane grca u novcu!

Vreme čitanja: oko 2 min.

Kada život traje gotovo celo stoleće, iza njega ostaju priče koje vredi čuti. Joso Ribarić, poznat u Banjolima na Rabu kao Joso Ribar, nedavno je proslavio 90. rođendan. Iako mu je poodmakla dob, pamćenje ga ne vara, a za YouTube kanal Štorije ispričao je životnu priču punu izazova i radosti – od detinjstva obeleženog ratom, preko teških poratnih godina, do života u velikoj porodici i braka koji traje više od šest decenija.

Joso je odrastao u porodici sa osam sinova i jednom ćerkom. Tokom italijanske okupacije 1941. godine, porodica je izbačena iz svoje kuće i našla smeštaj kod prijatelja u malom prostoru od dve sobe. Iako je sestra napustila kuću nakon udaje, ostatak porodice je zajedno preživeo ratne nedaće.

– Oni su pravili nered, palili kuće, ubijali ljude. Do 1945, kada je Rab oslobođen, bilo je veliko veselje, ali i neimaština. Zemlja je bila porušena, posla nije bilo… Mesecima smo jeli malo mesa, a uglavnom ribu, hobotnicu, fažol i lazanje. Leto je donosilo smokve i grožđe, ali zima je bila teška – priseća se Joso.

Rad i porodični život

Nakon što mu je majka poginula u saobraćajnoj nesreći 1948. godine, morao je da prekine školovanje i posveti se trgovačkom zanatu. Danju je radio, uveče išao u školu i pomagao ocu. Godine 1955. odlazi u vojsku, tri godine provodi u mornarici, od čega 30 meseci na Brijunima kao signalista na komandnom brodu. Po povratku iz vojske, oženio se i započeo rad u trgovini, gde je dobro zarađivao, brinući o porodici.

Suprugu je upoznao dok je radila kao kućna pomoćnica kod njegovog direktora. Tokom vojnog roka dopisivali su se, a po njegovom povratku venčali su se. Prvo dete je, nažalost, preminulo posle nekoliko meseci, a kasnije su dobili ćerku Marinu i sina Tonija.

– Tajna dugog braka je jednostavna: ljubav i razumevanje. Bilo je i teških vremena, ali sve je prošlo. Uvek smo živeli umjereno, nikad nismo dizali nos visoko. Danas, hvala Bogu, imamo dovoljno za život, zahvaljujući kući i prihodima od turista – kaže Joso.

Penzija i život danas

U penziji je od 1991. godine, a prihod od turističkih apartmana omogućava im miran život.

– Ako nemaš oko 2.000 evra mesečno, teško je izdržavati decu u Rijeci i normalno živeti. Mi zahvaljujući kući i turistima živimo spokojno. Imam penziju od 750 evra (87.750 dinara), a imamo pet soba i dva apartmana, dok mi živimo u prizemlju – ističe Joso.

Na kraju, Joso je uputio i toplu prazničnu poruku:

– Želim svima sve najbolje za predstojeće božićne i novogodišnje praznike. Da budu živi i zdravi, srećni u krugu svojih porodica i da znaju da je svaki čovek čovek, bio bogat ili siromah. Svatko ima pravo na čist vazduh i slobodno disanje.

(Telegraf Biznis/Dnevno)