Šok iz Ormuza: Ovako je američka strategija potcenila Iran i pokrenula svetsku ekonomsku oluju
U Vašingtonu su decenijama planirali scenarije u kojima bi Iran pokušao da zatvori moreuz Ormuz. Upravo zato mnoge analitičare danas iznenađuje činjenica da je upravo taj scenario, koji se smatrao jednim od najopasnijih za globalnu ekonomiju, izgleda potcenjen tokom planiranja američkih udara na Iran.
Prema izvorima iz američke administracije, deo bezbednosnog aparata nije u potpunosti razradio posledice mogućeg iranskog odgovora, iako kroz ovaj uski morski prolaz prolazi oko 20 odsto svetske trgovine naftom i značajan deo globalnog LNG-a.
Rezultat je scenario koji se danas polako pretvara u jedan od najvećih energetskih šokova poslednjih decenija.
Energetska arterija sveta
Moreuz Ormuz predstavlja najvažniju energetsku „arteriju“ planete. Kroz njega svakodnevno prolazi gotovo 20 miliona barela nafte, odnosno oko četvrtine svetske pomorske trgovine naftom.
Zbog toga i relativno kratkotrajna blokada ima nesrazmerno velike posledice. Globalna tržišta su već reagovala naglim rastom cena nafte, dok analitičari upozoravaju da bi produžena blokada mogla da izazove mnogo ozbiljnije posledice od samog energetskog šoka.
Energetski konsultant Bob Meknali, koji je bio savetnik za energiju u administraciji Džordž W. Buš, upozorio je da bi dugotrajnije zatvaranje ovog prolaza imalo dramatične posledice za globalnu ekonomiju.
„Produženo zatvaranje Ormuza gotovo garantuje globalnu recesiju“, upozorio je Meknali.
Tržišta već osećaju udar
Prvi talas reakcija već je vidljiv. Cena nafte ponovo je preskočila psihološku granicu od 100 dolara po barelu, dok su berze reagovale naglim padom.
Istovremeno, prema procenama energetskih institucija, rat u regionu već je izazvao najveći poremećaj u snabdevanju naftom u modernoj istoriji tržišta, uklanjajući milione barela dnevno iz globalne ponude.
U takvom okruženju čak i male promene u transportu energenata imaju veliki efekat na cenu. Energetski ekonomisti upozoravaju da svaki rast cene nafte ima lančani efekat na čitavu ekonomiju. Procene pokazuju da rast cena nafte od 10 odsto može povećati globalnu inflaciju za oko 0,2 do 0,3 procentna poena, jer poskupljuju proizvodnja, transport i logistika.
Inflacija, transport i nova logistika sveta
Problem nije samo u energiji. Kada Ormuz postane nesiguran, brodarske kompanije moraju da traže alternativne rute. To znači duže transportne pravce, skuplji prevoz i poremećaje u lancima snabdevanja, što dodatno pojačava inflatorne pritiske.
U takvim okolnostima pojedine države i kompanije pokušavaju da pronađu zaobilazna rešenja. Saudijska Arabija već pokušava da deo nafte preusmeri ka Crvenom moru putem velikih naftovoda, dok logističke kompanije razmatraju promenu globalnih ruta.
Istovremeno, pojedini globalni logistički čvorišta, poput Panama Canal, mogli bi čak profitirati od promenjenih transportnih pravaca.
Strah od novog talasa stagflacije
Za mnoge ekonomiste ključni problem nije samo rast cena nafte, već mogućnost da svet ponovo uđe u fazu stagflacije - kombinacije visoke inflacije i usporenog ekonomskog rasta.
Takav scenario bio bi posebno opasan za Evropu i Aziju, koje su u velikoj meri zavisne od energenata iz Persijskog zaliva. Energetski analitičari iz velikih investicionih banaka upozoravaju da bi u slučaju duže blokade evropske cene gasa mogle naglo skočiti, što bi dodatno pojačalo inflaciju i pritisak na industriju.
Najveća lekcija krize
Zbog svega toga mnogi u Vašingtonu danas ponavljaju ono što je godinama bilo osnovno pravilo američke geopolitičke strategije: Ormuz nije samo regionalni prolaz, već globalna ekonomska tačka lomljenja.
Upravo zato je reakcija Irana mnoge bivše američke zvaničnike ostavila u neverici. Kako je jedan od njih rekao, planiranje za sprečavanje upravo ovakvog scenarija decenijama je bilo temelj američke bezbednosne politike.
A sada se čini da je svet ponovo otkrio staru istinu energetskih tržišta: u globalnoj ekonomiji postoje mesta čiji značaj prevazilazi geografiju - i Ormuz je jedno od njih.
(Telegraf Biznis)