Tomas Hobs i ekonomija slobode: Zašto država postoji i gde počinje granica lične slobode

D. K.
Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto:Telegraf.rs/AI ilustracija/Grok

Tomas Hobs  je ostao je upamćen kao mislilac koji je pokušao da objasni jednu od najneugodnijih istina političkog života: da sloboda bez pravila ne vodi u napredak, već u haos. Njegova centralna ideja iz dela Levijatan može se čitati ne samo kao politička teorija, već i kao duboko ekonomsko objašnjenje nastanka države i tržišta.

Hobs polazi od slike sveta u kojem nema države, zakona ni institucionalnog poretka. U takvom stanju, koje naziva „prirodnim stanjem“, život je, kako piše, „usamljen, siromašan, brutalan i kratak“. Ova rečenica, često citirana, nije samo filozofska metafora već i opis ekonomskog kolapsa: bez sigurnosti nema investicija, nema dugoročnog planiranja i nema razvoja tržišta. U Hobsovom svetu, ekonomija počinje tek kada se uspostavi red.

U tom smislu, država kod Hobsа nije luksuz nego ekonomska infrastruktura. Ona omogućava ono što danas uzimamo zdravo za gotovo: vlasnička prava, ugovore, sigurnost transakcija i predvidljivost tržišta. Bez toga, svaki ekonomski odnos bi bio rizičan i kratkoročan, jer bi svako mogao nasilno da preuzme tuđu imovinu. Zato se njegov koncept društvenog ugovora može posmatrati i kao prvi model ekonomskog sistema zasnovanog na poverenju.

Foto:Wikipedia

Zanimljivo je da se Hobsova logika može preneti i na savremene rasprave o seksualnim slobodama i regulaciji društvenih odnosa. U njegovom okviru, potpuna sloboda izbora bez institucionalnih granica ne vodi u emancipaciju, već u nesigurnost i sukob interesa. Zato država, po Hobsu, preuzima ulogu arbitra koji definiše granice ponašanja, ne samo u ekonomiji, već i u privatnoj sferi života.

U savremenom kontekstu to se može čitati kao rasprava između dve krajnosti: potpune deregulacije i potpune kontrole. Hobs bi tvrdio da bez jasnih pravila i sankcija nema ni stabilnog društva u kojem pojedinci mogu slobodno da razvijaju svoje izbore, bilo ekonomske ili lične. Sloboda, u njegovoj logici, nije odsustvo države, već rezultat države koja uspešno obezbeđuje red.

Zato se Hobs danas često koristi kao teorijska osnova u ekonomiji institucija. Ideja da tržišta ne nastaju spontano u haosu, već uz snažne institucije koje štite ugovore i prava, direktno se naslanja na njegovu filozofiju. Bez „Levijatana“, tržište bi se raspalo u stalnu neizvesnost.

Na kraju, Hobsova poruka ostaje paradoksalna ali snažna: što je država jača u obezbeđivanju reda, to pojedinac ima više realne slobode u ekonomiji i životu. Ili, kako bi se njegova misao mogla parafrazirati u modernom jeziku, sloboda nije odsustvo pravila, već njihov rezultat.

(Telegraf Biznis)