Ovo je najveća finansijska afera u Srbiji: Šta se zaista dogodilo sa 370 miliona evra?
Jedan od najvećih finansijskih slomova u modernoj istoriji Srbije godinama je ostao u senci drugih velikih afera. Iza njega su ostali stotine miliona evra gubitaka, negativan kapital, propast banke i račun koji je na kraju stigao do države.
Reč je o Agrobanki, čiji je slom, prema podacima Narodne banke Srbije, predstavljao najveći bankrot u domaćem bankarskom sistemu nakon reforme iz 2001. godine.
Procena NBS pokazuje da je ceo slučaj poreske obveznike i institucije Republike Srbije koštao oko 370 miliona evra, što je tada odgovaralo približno 1,3 odsto bruto domaćeg proizvoda Srbije.
Priča o Agrobančinom krahu počela je mnogo pre nego što je banka zvanično prestala da postoji. Problemi su kulminirali tokom 2011. godine, kada je banka iskazala gubitak od oko 284 miliona evra, odnosno 29,7 milijardi dinara.
Na kraju te godine Agrobanka je imala negativan kapital, dok je pokazatelj adekvatnosti kapitala iznosio čak minus 34,44 odsto. To je bilo 46,44 procentna poena ispod regulatornog minimuma.
Kako je banka stigla do ivice?
Narodna banka Srbije je krajem decembra 2011. uvela prinudnu upravu u Agrobanku, nakon što je utvrđeno da njen kapital nije bio dovoljan da pokrije preuzeti nivo rizika. NBS je tada navela da je likvidnost banke bila iznad propisanog minimuma i ocenjena kao zadovoljavajuća, ali da je problem bio u njenom finansijskom stanju i nedovoljnom kapitalu.
Pokušaj da se problem reši formiranjem Nove Agrobanke nije dao rezultat.
Nova banka osnovana je 2012. godine kao svojevrsni pokušaj da se sačuvaju depoziti i nastavi poslovanje, uz finansijsku podršku države. Prema podacima NBS, država je kroz emitovane obveznice obezbedila 85 miliona evra, dok je dodatnih 5 miliona evra obezbedila Agencija za osiguranje depozita.
Međutim, time problem nije bio završen.
Država ulazi dublje u problem
Kada je postalo jasno da ni Nova Agrobanka ne može da ispuni potrebne kapitalne i poslovne pokazatelje, usledilo je novo rešenje.
Agencija za osiguranje depozita obezbedila je 206 miliona evra bespovratne finansijske podrške iz Fonda za osiguranje depozita, dok je dodatno formirana obaveza države Srbije od 74 miliona evra. NBS navodi da je time Fond za osiguranje depozita praktično ispražnjen.
U oktobru 2012. imovina i obaveze Nove Agrobanke prenete su na Banku Poštanska štedionica.
Tada je Poštanska štedionica preuzela ukupno 392,3 miliona evra obaveza Nove Agrobanke, uključujući 238,5 miliona evra osiguranih depozita, za koje je sredstva obezbedila Agencija za osiguranje depozita.
Gde je nestao novac?
Upravo tu počinje najzanimljiviji deo priče.
Nije reč o tome da je u jednom trenutku „nestalo“ 370 miliona evra u fizičkom smislu. Trošak Agrobanke predstavljao je kombinaciju gubitaka banke, državne finansijske pomoći, sredstava za zaštitu deponenata i obaveza koje su prešle na državu i njene institucije.
Problem je nastao mnogo ranije, kroz gomilanje loših plasmana i slabljenje finansijske pozicije banke.
Slučaj je dobio i krivičnopravnu dimenziju. Zbog nepravilnosti u poslovanju, Specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal je tokom 2012. godine podiglo optužnice protiv 21 okrivljenog, među kojima je bio i predsednik izvršnog odbora banke, navodi NBS.
Zato se priča o Agrobančinom slomu ne završava samo na bilansima i državnim subvencijama. Ona otvara i pitanje kako su nastali ogromni gubici, ko je odobravao rizične plasmane i zašto problem nije ranije zaustavljen.
Jedan bankarski slom povukao je i druge
Agrobanka nije bila izolovan slučaj.
Tokom perioda 2012–2014. Srbija je morala da rešava probleme više banaka. NBS navodi da su zbog problema nastalih usled neadekvatnog upravljanja i nadzora u periodu 2012–2014. zatvorene četiri banke: Nova Agrobanka, Razvojna banka Vojvodine, Privredna banka Beograd i Univerzal banka Beograd.
Međunarodni monetarni fond je kasnije ocenio da su problemi u nekoliko državnih banaka doveli do njihovog propadanja uz značajan fiskalni trošak od 1,75 odsto BDP-a tokom 2012–2014. godine.
Svetska banka je, takođe, navela da je rešavanje Agrobanke iscrpelo sredstva Fonda za osiguranje depozita, koji je sredinom 2012. imao oko 211 miliona evra raspoloživih sredstava. Država je morala da obezbedi dodatna sredstva kako bi se sprovelo rešavanje problema banke.
Račun od 370 miliona evra
Zato je Agrobanka ostala jedan od najupečatljivijih primera koliko loše upravljanje bankom može da postane problem svih građana.
Od trenutka kada su se pojavili ozbiljni problemi do konačnog rešavanja banke prošao je relativno kratak period, ali je cena bila ogromna.
Prema zvaničnoj proceni NBS, oko 370 miliona evra bio je trošak koji su na kraju snosili poreski obveznici i institucije Srbije.
I upravo zbog toga priča o Agrobančinom krahu nije samo priča o jednoj propaloj banci.
To je priča o tome kako privatni ili poslovni rizik, kada se problemi dovoljno dugo gomilaju u sistemski važnoj instituciji, na kraju može da postane račun države, a samim tim i građana.
(Telegraf Biznis)