Pisci beže od veštačke inteligencije: Zbog ChatGPT-ja namerno prave greške i pišu "čudnije" nego ikad
Veštačka inteligencija nije promenila samo način na koji ljudi pišu, već i način na koji pisci pokušavaju da dokažu da su - ljudi. Sve veći broj autora danas namerno menja svoj stil kako bi izbegao da njihovi tekstovi zvuče kao da ih je napisao ChatGPT ili neki drugi veliki jezički model.
Jedna od njih je književnica Laura Bruk Robson, koja je prošle godine počela da piše roman „Love Is an Algorithm“ („Ljubav je algoritam“), ljubavnu priču o suosnivaču aplikacije za upoznavanje zasnovane na veštačkoj inteligenciji i muzičarki koja pokušava da opstane u svetu u kojem AI sve više potiskuje kreativne profesije. Dok je radila na romanu, Robsonova je vodila računa o nečemu što piscima do pre nekoliko godina ne bi ni palo na pamet - da njen rukopis ne zvuči kao da ga je napisao algoritam, piše Wired.
Zbog toga je počela da piše drugačije. Izbegavala je uobičajene fraze, uredno složene rečenice i predvidive metafore, a namerno je birala neobične konstrukcije, duže i krivudavije rečenice, pa čak i sitne jezičke „nesavršenosti“. Kako kaže, želela je da čitaocu ostavi male tragove da iza teksta stoji stvarna osoba, a ne mašina. Ponekad bi čak izmislila novu frazu ili neočekivano koristila interpunkciju samo da bi razbila osećaj „algoritamske pravilnosti“.
Ona nije usamljena. Sve više pisaca, novinara i urednika prihvata ono što pojedini kritičari nazivaju „anti-AI književnim pokretom“. Zajednički cilj im je da njihovi tekstovi budu što autentičniji, ličniji i manje nalik uglađenom stilu koji je postao karakterističan za generativnu veštačku inteligenciju. Umesto savršeno izbalansiranih pasusa i generičkih formulacija, u prvi plan stavljaju lična iskustva, neobične poređenja i stil koji je teško kopirati.
Promene su primetne i u izdavačkoj industriji. Pojedini urednici sve češće od autora traže tekstove u prvom licu, sa više ličnih detalja i prepoznatljivim autorskim glasom, upravo zato što veruju da veštačka inteligencija još uvek ne može ubedljivo da imitira originalnu ljudsku kreativnost. Neke redakcije su čak zabranile korišćenje AI alata prilikom pisanja recenzija i autorskih tekstova.
Paradoksalno, što je veštačka inteligencija postala bolja u pisanju, to su ljudi počeli više da cene ono što je nesavršeno. Greška u kucanju, neočekivani izraz ili neobična rečenica više nisu nužno mana, već mogu biti dokaz da iza teksta stoji čovek. Stručnjaci ipak upozoravaju da će i ovaj „anti-AI stil“ vremenom verovatno postati deo podataka na kojima će se trenirati novi modeli, pa će potraga za autentičnim ljudskim izrazom morati ponovo da pronađe novi put.
(Telegraf Biznis)