Autorski tekst Rikarda Hausmana: Veštačka inteligencija će demokratizovati pristup vlasničkom finansiranju?
Ekonomisti širom sveta s pravom se fokusiraju na to kako će veštačka inteligencija (AI) preoblikovati tržište rada. Ali najznačajnija promena naredne decenije mogla bi se odvijati na drugom tržištu – tržištu kapitala. Transformišući način na koji se podatci generišu i razmenjuju, AI bi mogla drastično smanjiti troškove informacija, nadzora, usklađenosti i trgovanja, čime bi vlasnički kapital postao dostupniji, naročito malim i mladim firmama, piše u autorskom tekstu za Prodžekt sindikejt Rikardo Hausman , bivši ministar planiranja Venecuele i glavni ekonomista Interameričke razvojne banke, profesor na Harvard Kenedijevoj školi i direktor Harvardovog laboratorijskog centra za rast.
Pored nekolicine zemalja poput Sjedinjenih Američkih Država, Ujedinjenog Kraljevstva, Kanade i Singapura, dinamična tržišta kapitala su retka. Čak i u tim državama, “dugi rep” javnih kompanija je iznenađujuće kratak. Malo je firmi koje izlaze na berzu sa vrednošću manjom od 10 miliona dolara, a i tada su likvidnost minimalna, a fiksni troškovi javnog poslovanja previsoki.
U većem delu sveta, uključujući Zapadnu Evropu, “finansijski razvoj” je u praksi postao sinonim za razvoj bankarstva. Iako su banke nezamenljive, one nude samo jedan proizvod - dug. A zdrava bilansa stanja zahteva ravnotežu između duga i vlasničkog kapitala – što je poduhvat rizičniji, to je više kapitala potrebno. Tu leži ključni problem: dok su tržišta duga robustna, tržišta kapitala nisu.
U praksi, banke pozajmljuju u odnosu na kapital koji firma već ima. Taj kapital, međutim, dolazi iz dva izvora: novca porodice i prijatelja ili zadržane dobiti. Prvi je ograničen i nejednako raspoređen, dok drugi ograničava rast. Zbog toga firme koje se samostalno finansiraju mogu rasti samo koliko i njihova dobit, a ne koliko im to omogućavaju prilike. To je možda dovoljno za pekaru, ali ne i za digitalnu platformu koja zavisi od mrežnih efekata ili za proizvođača koji mora mnogo da uloži pre nego što ostvari prihod.
Mnoge transformativne firme – od Amazon-a do Uber-a – poslovale su godinama sa gubicima. Bankarski centričan sistem ne može finansirati takav rast. Osnovni uzrok nedostatka kapitala jeste asimetrija informacija. Dok poverioci mogu da obezbede kolateral i naplate dug, investitori u kapital su poslednji u redu i dobijaju samo ono što preostane nakon što svi drugi budu isplaćeni.
Zbog toga su transparentnost, revizija i korporativno upravljanje od presudnog značaja za tržišta kapitala. Međutim, za male firme ti troškovi često prevazilaze potencijalne koristi. Ako se tome doda nelikvidnost, visoki troškovi listiranja, ograničena analitička pokrivenost i slaba zaštita manjinskih akcionara, dobija se "merdevina bez donjih prečki".
AI može početiti da ih gradi, počevši od izveštavanja i objavljivanja podataka. Današnji mali izdavaoci finansijskih instrumenata suočavaju se sa složenim sistemima usklađivanja namenjenim korporativnim gigantima, ali AI može smanjiti troškove tako što će automatski generisati mašinski čitljive finansijske izveštaje i ukrštati fakture, bankovne izvode, poreske prijave i platne spiskove u realnom vremenu, pritom označavajući neusklađenosti pre nego što prerastu u skandale.
Standardizovani, mašinski čitljivi podaci omogućili bi investitorima (ili njihovim botovima) da trenutno upoređuju hiljade firmi – ne samo nekoliko velikih koje prate analitičari. Vremenom, AI-nadzor bi mogao učiniti da tradicionalna godišnja revizija postane zastarela kao i dial-up internet.
Pored toga, modeli prirodnog jezika mogu analizirati ugovore, dozvole, sudske sporove i ekološke izveštaje, dok vremenski modeli mogu usklađivati porudžbine, isporuke i tokove gotovine. Poslovi za koje su nekada bile potrebne armije saradnika, sada se mogu završiti za nekoliko minuta, i to jeftinije, doslednije i proverljivo.
Ovaj pomak mogao bi stvoriti novi poslovni model - AI osiguravača (underwritera). Umesto da naplaćuju visoke naknade od nekoliko velikih klijenata, oni bi mogli uvoditi desetine manjih izdavalaca na berzu svake nedelje, koristeći standardizovana izveštavanja, automatizovane provere i upozorenja o riziku u realnom vremenu.
Još jedna prilika leži u likvidnosti. Algoritamski market mejkeri, koji su već standard među velikim firmama, mogli bi se odgovorno proširiti i na male izdavaoce kada objave postanu standardizovane, a nadzor stalan. AI-istraživanja mogla bi poboljšati određivanje cena i likvidnost povećanjem dostupnosti informacija i poverenja, dok bi algoritmi za uparivanje mogli preciznije povezivati investitore i izdavaoce nego što je to danas moguće.
U mnogim ekonomijama u razvoju, transakcije sa povezanim licima, prelivanje imovine i iznenadne razvodnje dugo su narušavale poverenje investitora. I ovde AI-nadzorni sistemi mogu pomoći u zaštiti manjinskih akcionara, prateći transakcije, zapisnike sa sednica uprave, nabavke i obrasce trgovanja u realnom vremenu, upozoravajući regulatore i investitore na moguće zloupotrebe.
Istovremeno, programabilno upravljanje – povelje koje automatski sprovode prava preče kupovine, zaštitu i isplatu dividendi – može pretvoriti pravni tekst u izvršni kod, čime se otežava manipulacija od strane insajdera.
Na kraju, standardizovane digitalne objave i robo-savetnici mogli bi pomoći u demokratizaciji ulaganja u manje firme, gradeći raznovrsne portfelje malih i srednjih preduzeća (MSP) prilagođene riziku, lokaciji i ciljevima investitora. Penzioni fondovi i osiguravači, koji su uglavnom odsutni iz ovog segmenta, mogli bi da ulože deo sredstava u AI-kreirane indekse, bez potrebe za skupim internim timovima.
Da bi se ova vizija ostvarila, donosioci politika moraju uspostaviti poseban režim za javne male akcionarske firme zasnovan na četiri stuba:
- kontinuirano, pojednostavljeno izveštavanje umesto obimnih periodičnih izveštaja,
- zaštita od odgovornosti za izdavaoce koji koriste AI-sisteme verifikacije,
- pojednostavljeni uslovi listiranja, i
- otvoreni podaci koji omogućavaju trećim stranama da dodaju vrednost analiziranjem objava.
Posle decenija subvencionisanja kredita, javne razvojne banke bi trebalo da deo svojih resursa usmere ka vlasničkom kapitalu - podržavajući firme koje ispunjavaju AI-standarde izveštavanja, pružajući garancije za fondove MSP kapitala i razvijajući zajedničku infrastrukturu nadzora.
Naravno, AI može “halucinirati”, modeli mogu biti zloupotrebljeni, a insajderi će uvek znati više. Ali test nije u savršenstvu, već u relativnoj prednosti. Ako AI smanji troškove transakcija za 50–90%, efekat bi bio transformativan: iako će neki prevaranti i dalje prolaziti, mnogo više legitimnih biznisa postalo bi atraktivno za ulaganja.
Da bismo proširili vlasništvo, podstakli inovacije i ubrzali rast, trebalo bi da usmerimo AI ka izazovu stvaranja obilja kapitala. Cilj nije berzanski kazino, već bezbednije, jeftinije i podatkovno bogato tržište, gde rizik snose oni koji su u stanju da ga preuzmu.
Posle jednog veka posvećenog usavršavanju mehanizama kreditnog sistema, AI nudi priliku da se napokon dovrši i druga polovina finansijskog sistema.
(Telegraf Biznis)
Video: Projekat "Prirodnim merama za ekološki Gradac"
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.