„Država nema svoj novac“: Ovako je čuveni ekonomista objasnio ekonomiju u jednoj rečenici
„Država nema svoj novac. Samo ljudi imaju novac.“ Ova čuvena rečenica Miltona Fridmana i danas zvuči provokativno jer bez uvijanja razotkriva osnovnu ekonomsku činjenicu koju politika često pokušava da sakrije. Svaka državna potrošnja u krajnjoj liniji plaćena je novcem građana, bez obzira na to da li dolazi kroz poreze, zaduživanje ili inflaciju.
Milton Fridman, dobitnik Nobelove nagrade za ekonomiju 1976. godine i jedan od najuticajnijih mislilaca 20. veka, izgradio je svoju teoriju na jednostavnoj, ali nepopularnoj ideji: ekonomska sloboda je temelj svake druge slobode.
Ko je bio Milton Fridman
Kao vodeća figura Čikaške škole ekonomije, Fridman je decenijama osporavao dominantno uverenje da država može efikasno upravljati privredom. Smatrao je da država ne stvara bogatstvo, već ga preraspodeljuje, često uz velike gubitke i neželjene posledice.
Njegova filozofija nije bila ideološka romantika slobodnog tržišta, već analitička kritika iluzija o svemoćnoj državi. Fridman nije poricao potrebu za institucijama, zakonima i osnovnom socijalnom zaštitom, ali je upozoravao da se država ne sme predstavljati kao izvor novca.
Nema besplatnog ručka
Jedna od njegovih najpoznatijih maksima bila je: „There is no such thing as a free lunch.“ (nema besplatnog ručka). U slobodnijem tumačenju - ne postoji besplatna usluga, pomoć ili subvencija. Kada političari obećavaju nova davanja, Fridman bi postavljao samo jedno pitanje: ko to plaća?
U njegovoj analizi, državna potrošnja nije neutralna. Ona utiče na ponašanje ljudi, tržišne signale i dugoročni rast. Namere mogu biti plemenite, ali ekonomija, tvrdio je Fridman, ne funkcioniše na osnovu namera, već posledica.
Inflacija kao skriveni porez
Posebno oštar bio je prema inflaciji, koju je opisivao kao „uvek i svuda monetarni fenomen“. Štampanje novca, po Fridmanu, nije tehničko rešenje krize, već skriveni porez koji najviše pogađa one sa najmanje zaštite – radnike, penzionere i štediše.
Inflacija, govorio je, omogućava državi da troši bez otvorenog priznanja da uzima novac od građana. Upravo zbog toga ju je smatrao jednim od najnepravednijih oblika oporezivanja.
Država kao sluga, ne kao gospodar
U svom najpoznatijem upozorenju Fridman je tvrdio da je vlada dobar sluga, ali loš gospodar. Kada država pređe granicu i počne da odlučuje umesto tržišta, posledice se ne vide odmah, ali su dugoročno skupe.
U vremenu rastučih javnih dugova, sve većih budžetskih deficita i stalnih intervencija, Fridmanove ideje ponovo deluju uznemirujuće aktuelno. Njegova poruka nije bila da država treba da nestane, već da mora znati gde prestaje njena odgovornost, a gde počinje sloboda pojedinca.
Zašto Fridman i danas smeta
Milton Fridman nikada nije nudio utešne odgovore. Nudio je jasnoću. A jasnoća u ekonomiji često boli više od krize same. Zato njegove rečenice i danas izazivaju nelagodu, jer podsećaju da ne postoji državni novac, postoje samo državni troškovi koje neko drugi plaća.
(Telegraf Biznis)
Video: Otvaraju se vrata za nove privredne i obrazovne projekte sa Srbijom: Dačić iz Malija i Nigera
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.