To sam doživeo dva puta 2010. i 2011. godine u Grčkoj, naplatili su mi i čašu vode, od tada sam restorane birao sam kod lokalnih ugostitelja, koji žive od turizma.
Ova pojava je odavno uplivala u Istru , Hrvatsku i ponegde u Italiju .
Kao devojčicu roditelji su me vodili u naj lepša mesta u Istri i bili smo šokirani ponašanjem tih ugostitelja koji su nas na nemačkom , engleskom , italijanskom pozivali i presretali ispred restorana . To su bili albanski rest.
Gde god su restorani uz obalu ili po gradovima u Italiji a vlasnici su albanci , ista pojava .
Odlazim na hrvatske otoke i tamo su uglavnom u većini slučajeva vlasnici restorana i slastčarni albanci . Tek su po otocima naporni , ne umesni i ne prijatni . Verovatno je to u opisu njihovih gostiona i njihov način komunikacije sa potencijalnim mušterijama. Vlasnici teraju zaposlene to da rade .
Nekada na Hvaru gosti su bili gospoda iz Grancuske,Italije,Nemacke,Srbije.Postojale su tri diskoteke,na tvrdjavi,u Amfori i u centru je bila ne secam se imena,pre policijske stanice,elem ,bilo je to urbano tiho mesto gde se vodilo racuna o ponasanju.Srpski penzioneri,profesori zimu su provodili u hotelu Bodul a neki smo u njemu u to vreme i ispite spremali .Setalo se u duksevima sve do Bele lagune i nazad. .Brodici su plovili do Paklenih ostrva,jelo se kod Antonija,Dagmar,niko te nije cimao..Kafa u Plusu je bila ritual,Mestani su nas poznavali,mi njih, oslovljavali smo se imenima ,20 tak god u kontinuitetu nije malo zar ne?Sada dolaze pijane,drogirane engleske,nemacke primitivne zveri,vrse nuzde gde stignu,urlaju kao obogaljeni.Hvar je postao priprosta Majorka,bez duse,intime,gospodstine.Svrate naravno i milioneri sa jahtama budu dan i odu.Pojedu na rivi preskupu ribu kod Mija a mogu da svedoce i tuci zaposlenih u dva komsijska lokala zbog tog vucenja za rukav.Gledanje fajta se ne placa.Otici cu jedne zime.
Do 1991. sam živeo u Dubrovniku. I tada su postojali "ubacivači". Uglavnom za restorane tipa jedan gost jednom i nikad više. Restoranima sa ugledom i dugogodišnjom tradicijom to nije trebalo.
Goran K.
To sam doživeo dva puta 2010. i 2011. godine u Grčkoj, naplatili su mi i čašu vode, od tada sam restorane birao sam kod lokalnih ugostitelja, koji žive od turizma.
Podelite komentar
Tina L.
Ova pojava je odavno uplivala u Istru , Hrvatsku i ponegde u Italiju . Kao devojčicu roditelji su me vodili u naj lepša mesta u Istri i bili smo šokirani ponašanjem tih ugostitelja koji su nas na nemačkom , engleskom , italijanskom pozivali i presretali ispred restorana . To su bili albanski rest. Gde god su restorani uz obalu ili po gradovima u Italiji a vlasnici su albanci , ista pojava . Odlazim na hrvatske otoke i tamo su uglavnom u većini slučajeva vlasnici restorana i slastčarni albanci . Tek su po otocima naporni , ne umesni i ne prijatni . Verovatno je to u opisu njihovih gostiona i njihov način komunikacije sa potencijalnim mušterijama. Vlasnici teraju zaposlene to da rade .
Podelite komentar
Svetozar
Nekada na Hvaru gosti su bili gospoda iz Grancuske,Italije,Nemacke,Srbije.Postojale su tri diskoteke,na tvrdjavi,u Amfori i u centru je bila ne secam se imena,pre policijske stanice,elem ,bilo je to urbano tiho mesto gde se vodilo racuna o ponasanju.Srpski penzioneri,profesori zimu su provodili u hotelu Bodul a neki smo u njemu u to vreme i ispite spremali .Setalo se u duksevima sve do Bele lagune i nazad. .Brodici su plovili do Paklenih ostrva,jelo se kod Antonija,Dagmar,niko te nije cimao..Kafa u Plusu je bila ritual,Mestani su nas poznavali,mi njih, oslovljavali smo se imenima ,20 tak god u kontinuitetu nije malo zar ne?Sada dolaze pijane,drogirane engleske,nemacke primitivne zveri,vrse nuzde gde stignu,urlaju kao obogaljeni.Hvar je postao priprosta Majorka,bez duse,intime,gospodstine.Svrate naravno i milioneri sa jahtama budu dan i odu.Pojedu na rivi preskupu ribu kod Mija a mogu da svedoce i tuci zaposlenih u dva komsijska lokala zbog tog vucenja za rukav.Gledanje fajta se ne placa.Otici cu jedne zime.
Podelite komentar
Stole
Do 1991. sam živeo u Dubrovniku. I tada su postojali "ubacivači". Uglavnom za restorane tipa jedan gost jednom i nikad više. Restoranima sa ugledom i dugogodišnjom tradicijom to nije trebalo.
Podelite komentar