Hrvati zgroženi novim trendom na svom primorju: "Nema ništa seljačkije od toga"
Ekspanzija turizma u Dalmaciji donosi sa sobom različite promene u životu lokalnog stanovništva - kako one prijatne, tako i neprijatne.
Jedna od njih je i stajanje zaposlenih ispred restorana i privlačenje gostiju da uđu, nešto pojedu ili popiju i ostave novac baš na tom mestu. Na takvom poslu uličnog ugostiteljskog "usmenog call centra", uz konobare i konobarice, angažovane su uglavnom hostese, za platu ili proviziju.
Ova dugogodišnja praksa turističkog sveta stigla je tako i u Dalmaciju, pa se na hrvatskom Reditu pojavila ovakva objava:
- Od ove godine i u Zadru se javija pokret povlačenja za rukave i dozivanje od konobara dok se šeta ulicom. Po mom iskustvu to je ništa više nego bezobrazluk, dok je u većini slučajeva hrana na takvin mestima jad i beda. Što mislite o tome? Treba li uvesti neki zakon ponašanja na javnim površinama sa strane ugostitelja ili vam je to skroz u redu? - glasio je upit iz Zadra.
Komentari su bili brojni!
"Nebitno gde sam, ako konobar stoji ispred restorana, ja u taj restoran ne ulazim";
"Nema mi ništa seljačkije od toga";
"Ah to je ta tzv. proaktiva. Seljačina od gazde tera jadnog konobara da mu stvori promet u restoranu";
"To san prvi put vidija u Umagu i ne bi ni razmišlja ući u takav restoran, iznenadilo me da se i ovde ta bolest raširila. Uzmimo u obzir da su nam zadnjih godina pošli ‘fondo‘, sad kad me još povlačiš za rukav ne bih iz inata ušao. Jeste da su Albanci priuzeli celo Poluostrvo, ali brate mogli bi isto hvatati možda malo uglađenije trendove nego ovo. Doduše sumnjam da bi oni ovo ikad pročitali";
"To rade i u Rimu, a kamoli neće ovde";
"Nedavno mi se dogodilo tačno to. Pretpostavio sam da konobar misli da smo žena i ja turisti pa sam baš čekao hoće li nam nešto reći. Bio sam u pravu, mislio je da smo turisti i počeo nas pozivati. Na to sam odgovorio nešto u stilu kao: Fala, brate, ne triba, ali me nije razumeo. Lik nije Hrvat";
"Od ove godine? Pa to postoji oduvek, često restorani iz ulica koje nisu toliko frekventne stanu negde gde ih se vidi";
"Da je hrana dobra, ne bi im trebalo da teraju ljude unutra";
"Nekome je to seljački, a nekome je to strategija. Znam da bi ekipa koja radi na grillu u Makarskoj namerno zadimila šetnicu, kako bi privukli ljude, nekad bi uspeli, a nekad bi dobijali opomene od komunalnih redara";
"Da prođeš onu ulicu kod sv. Krševana, treba ti pepper sprej";
"To sam prvi put doživeo u Istanbulu pre 20-ak godina. Napadno i neugodno, ne bih nikad ušao u takav restoran";
"Rade to i Italijani i Francuzi. Slažem se da je grozno", samo je deo neodobravajućih komentara takve "proaktivne" prakse na Redditu.
(Telegraf Biznis/Slobodna Dalmacija)
Video: "Znanjem do posla" Podrška beogradskoj romskoj populaciji za zaposlenje u GSP
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.
Svetozar
Nekada na Hvaru gosti su bili gospoda iz Grancuske,Italije,Nemacke,Srbije.Postojale su tri diskoteke,na tvrdjavi,u Amfori i u centru je bila ne secam se imena,pre policijske stanice,elem ,bilo je to urbano tiho mesto gde se vodilo racuna o ponasanju.Srpski penzioneri,profesori zimu su provodili u hotelu Bodul a neki smo u njemu u to vreme i ispite spremali .Setalo se u duksevima sve do Bele lagune i nazad. .Brodici su plovili do Paklenih ostrva,jelo se kod Antonija,Dagmar,niko te nije cimao..Kafa u Plusu je bila ritual,Mestani su nas poznavali,mi njih, oslovljavali smo se imenima ,20 tak god u kontinuitetu nije malo zar ne?Sada dolaze pijane,drogirane engleske,nemacke primitivne zveri,vrse nuzde gde stignu,urlaju kao obogaljeni.Hvar je postao priprosta Majorka,bez duse,intime,gospodstine.Svrate naravno i milioneri sa jahtama budu dan i odu.Pojedu na rivi preskupu ribu kod Mija a mogu da svedoce i tuci zaposlenih u dva komsijska lokala zbog tog vucenja za rukav.Gledanje fajta se ne placa.Otici cu jedne zime.
Podelite komentar
Stole
Do 1991. sam živeo u Dubrovniku. I tada su postojali "ubacivači". Uglavnom za restorane tipa jedan gost jednom i nikad više. Restoranima sa ugledom i dugogodišnjom tradicijom to nije trebalo.
Podelite komentar
Tina L.
Ova pojava je odavno uplivala u Istru , Hrvatsku i ponegde u Italiju . Kao devojčicu roditelji su me vodili u naj lepša mesta u Istri i bili smo šokirani ponašanjem tih ugostitelja koji su nas na nemačkom , engleskom , italijanskom pozivali i presretali ispred restorana . To su bili albanski rest. Gde god su restorani uz obalu ili po gradovima u Italiji a vlasnici su albanci , ista pojava . Odlazim na hrvatske otoke i tamo su uglavnom u većini slučajeva vlasnici restorana i slastčarni albanci . Tek su po otocima naporni , ne umesni i ne prijatni . Verovatno je to u opisu njihovih gostiona i njihov način komunikacije sa potencijalnim mušterijama. Vlasnici teraju zaposlene to da rade .
Podelite komentar