Ko plaća odštetu ako se dete povredi u igraonici? Roditelji često ne znaju
Ako se dete povredi u igraonici, roditelji mogu da traže naknadu štete i kada objekat nema polisu osiguranja. Odgovornost, međutim, zavisi od toga kako je do povrede došlo i da li je postojao propust u održavanju opreme ili nadzoru.
Roditelji pri izboru igraonice uglavnom gledaju sadržaj, opremljenost i cenu, a ređe pitaju da li objekat ima osiguranje za slučaj da se dete povredi.
Ko odgovara ako se dete povredi u igraonici?
Ako je do povrede došlo zbog neispravne opreme, nebezbednih uslova ili propusta u nadzoru, odgovornost može snositi vlasnik igraonice, odnosno pravno lice ili preduzetnik koji obavlja delatnost.
Zakon o obligacionim odnosima propisuje da je onaj ko drugome prouzrokuje štetu dužan da je nadoknadi, osim ako dokaže da je šteta nastala bez njegove krivice. Član 167. predviđa i odgovornost lica, škole ili ustanove kojoj je maloletnik poveren na nadzor. Oni mogu da se oslobode odgovornosti ako dokažu da su nadzor obavljali na propisan način ili da bi šteta nastala i pored pažljivog nadzora.
Ipak, igraonica nije automatski odgovorna za svaku povredu. Potrebno je utvrditi kako se nezgoda dogodila, da li je bilo propusta u održavanju opreme ili nadzoru i postoji li uzročna veza između tog propusta i povrede.
Ako se utvrdi odgovornost igraonice ili drugog lica, roditelji, odnosno dete preko zakonskog zastupnika, mogu da traže naknadu štete. Ona može da obuhvati materijalne troškove, poput lečenja, kao i nematerijalnu štetu zbog pretrpljenih fizičkih bolova, straha ili drugih zakonom priznatih oblika štete.
Član 200. Zakona o obligacionim odnosima predviđa mogućnost pravične novčane naknade za pretrpljene fizičke bolove i strah. O osnovanosti zahteva i visini naknade odlučuje sud, na osnovu okolnosti konkretnog slučaja.
Ako igraonica ima odgovarajuću polisu osiguranja, roditelji mogu da se obrate osiguravajućoj kući, u skladu sa uslovima polise. Ako osiguranja nema, zahtev za naknadu štete i dalje je moguć, ali se pravo najčešće ostvaruje dogovorom sa odgovornim licem ili sudskim putem.
Posle povrede važno je sačuvati medicinsku dokumentaciju, fotografije mesta nezgode, podatke o svedocima i druge dokaze koji mogu pomoći u utvrđivanju odgovornosti.
Kakva je praksa u Srbiji i šta propisuju zakoni?
Jedan od retkih javno objavljenih podataka o zastupljenosti osiguranja u dečijim igraonicama potiče iz istraživanja portala Kamatica, koje je 2017. godine pokazalo da je svega svaka peta igraonica imala osiguranje od delatnosti. Taj podatak govori o stanju u vreme istraživanja, ali ne pokazuje kakva je situacija danas, jer noviji reprezentativni podaci nisu dostupni.
Za zatvorene komercijalne igraonice i dečija igrališta na otvorenom ne važe ista pravila. Za otvorena igrališta primenjuje se Pravilnik o bezbednosti dečjih igrališta, koji propisuje zahteve u vezi sa opremom, pregledima, održavanjem i bezbednošću.
Pravilnik, između ostalog, predviđa redovne godišnje preglede igrališta i obavezu vlasnika da tokom čitavog perioda upotrebe obezbedi ispunjavanje propisanih bezbednosnih zahteva. Iako ne postoji opšta obaveza osiguranja svih dečijih igraonica, zakonska odgovornost za prouzrokovanu štetu postoji.
Zato roditelji, pored cene i sadržaja, treba da provere ko nadzire decu, kako se oprema održava i da li objekat ima polisu osiguranja. Osiguranje ne zamenjuje odgovorno poslovanje, ali može da pruži dodatnu zaštitu u slučaju nezgode.
(Telegraf Biznis/Kamatica)
Video: Klub privrednika radno
Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.