• 0

Važna pitanja za uspeh u poslovnom svetu: Šta je ono što bih volela da mi je neko rekao pre 6 godina

Šta je ono što bih volela da mi je neko rekao pre 6 godina, kada sam počinjala karijeru...

  • 0
Ana Brzaković, Biznis Kolumna, pocetak karijere

Ilustracija: Nikola Jovanović Foto: Privatna arhiva/Shutterstock

Ovaj tekst objavila sam prvo na svom blogu pod nazivom „Šta bih volela da sam znala na početku karijere“ i postao je vrlo brzo jedan od najčitanijih. Na društvenim mrežama je imao mnogo komentara. Zato smo odlučili da ga objavimo i ovde. Kada završimo fakultet i pustimo se u „svet odraslih“ taj svet može da bude prilično zastrašujuće mesto. Pod tim zastrašujuće ne mislim uopšte na kriminal i fizičku bezbednost, već više na našu nesnađenost.

Doba bezbrižnosti i roditeljskog doma i/ili pomoći prestaje, vreme je da počnu da se plaćaju računi i prelazi na viši nivo odgovornosti. Morate da saznate čime želite da se bavite, šta vas čini srećnim, koji je smisao (vašeg) života i sva ta velika i zastrašujuća pitanja...

Bez jasnih ciljeva, poslovnog iskustva i znanja šta različite profesije podrazumevaju i šta bi nama najviše prijalo, nađemo se često zbunjeni, po malo uplašeni i ne znamo kojim tačno putem da krenemo.

Mogućnosti uvek ima (bar se nadam da svi tako posmatramo svet) ali kako da budemo sigurni koja je ona prava za nas? 

Kada sam završavala fakultet velika dilema bila mi je da li da upišem master u inostranstvu ili da se zaposlim. Želela sam još neko internacionalno iskustvo i želela sam da nastavim da učim i usavršavam se, ali sam isto i smatrala da je možda bolje da prvo steknem neko praktično iskustvo pa ću onda jasnije i znati u kojoj tačno oblasti treba da se usavršavam.

Tako sam (i zbog još nekih tadašnjih okolnosti) završila u Beogradu (umesto kako sam zapravo želela - u inostranstvu). U velikoj korporaciji  gradila sam, kako je to svima delovalo sa strane, vrlo lepu i uspešnu karijeru. 

Pružena mi je mogućnost da vrlo brzo napredujem i prekočim nekoliko stepenica do top menadžmenta. Pošto ne postoji zanema za iskustvo, mnoge stvari sam naučila na teži način, usput, saplitala se i lupala glavom o zidom. Pomišljala da odustanem mnogo puta ali onda ipak ostala jer sam želela da pokažem sebi da mogu. Najlakše je odustati. Dok onda nisam shvatila da je vreme da se krene nekim drugim putem, ali o tome u nekom drugom tekstu.

Ovaj tekst je o onome što sam naučila preskačući te stepenice uspeha i iskustva. Zato sam tekst i nazvala šta je ono što bih volela da mi je neko rekao pre 6 godina, kada sam počinjala karijeru.

Ovde neće biti oni tipični, osnovni saveti tipa učite, trudite se, nađite mentora, budite svoji. Ovaj tekst je napredni nivo. Verujem da može da posluži i  podseti i vas iskusnije na neke slične lekcije koje ste naučili težim putem. Pozivam vas da podelite svoje iskustvo u komentarima 😊

Prvo i najvažnije: upoznajte sebe

 

Pre nego krenete da tražite posao i prijavljujete se svuda, prvo upoznajte sebe. Važno je povremeno se pitati i preispitati.

Šta je ono čime biste voleli da se bavite? Šta je vaša strast? Šta biste radili i da vas niko ne plaća? Šta su vaše „jače strane“? Šta je ono u čemu ste dobri? 

Znam, ovo su vrlo teška pitanja za mnoge ljude. Malo ko zna odmah čime će se baviti i bez dileme krene tim putem. Dok ne počnete nešto da radite ne možete da znate da li ste dobri u tome i  da li uživate dok to radite ili ne. Niste jedini i niste vi krivi. Naš obrazovni sistem je zastareo i skoro da je potpuno beskoristan. Ne doprinosi tome da shvatimo šta je naš poziv, već nam samo daje uglavnom nepotrebne informacije koje moramo da naučimo napamet.

Dobra vest je da postoje stvari koje možete da uradite. Možete da postanete deo studentskih organizacija i da još tokom studija isprobavate različite pozicije na projektima i dobijete bar neki osećaj o tome u kom smeru treba da idete i gde leži vaša strast.

Zapitajte se u kakvom okruženju biste želeli da radite? 

 

Da li su to fensi kancelarije, velika zgrada, važni ljudi, sastanci, formalnost, tašna, mašna, kravata ili je to lejzi beg, rad iz kafića u farmerkama ili trenerici? Da li ste spremni da radite prekovremeno? Koliko? Jedan dan, dva sata ili beskonačno? Da li ste spremni da se posvetite poslu maksimalno i uradite sve što je potrebno da biste uspeli ili želite da nađete posao koji će vam omogućiti ok život dok vi usput pokrećete sopstveni biznis?

Sad, kada sve to znate... ili bar imate neki okvir o tome šta želite i očekujete... kada se zaposlite ili još bolje, na samom intervjuu za posao možete da ispitate kakvo je okruženje i radna atmosfera. Možete i da jasno iskomunicirate vaša očekivanja, pa će vam onda sledeća tačka biti mnogo lakša:

Postavite granice i zauzmite stav

 

Banka, klijenti, papiri, biznis

Foto: Shutterstock

Možda ovo dolazi sa godinama, ali što pre dođete do ovog stadijuma biće bolje za vas. Još važnije je da se to jasno iskomunicira. Ok je truditi se i prilagoditi se sistemu, ali ako je sistem pogrešan ili nešto ne funkcioniše kako bi trebalo, tome se ne treba prilagoditi već to treba promeniti. To je za dobrobit obe strane – i kompanije i zaposlenog.

Ovo je mnogo lakše reći nego uraditi. Menjati nešto što se godinama radi na jedan način traži veliku borbu, ali ako ne možete da se izborite za sve, izborite se za sebe. Ukoliko ne želite da radite vikendima, to jasno kažite. Ukoliko vam ne odgovaraju pozivi u 11 uveče, pitajte da li to može da se reši ujutru? Probajte da konstruktivno predložite pravila da se posluje i komunicira na način koji će svima prijati i odgovarati.

Ljudi će vas vrednovati onoliko koliko vi vrednujete vas. Svojim ponašanjem i onim što dozvoljavate i ne dozvoljavate naučićete druge ljude kako da se ponašaju prema vama. Ovo je vrlo važno imati na umu, jer ako se nekoliko puta postavite kao neko ko sve može i ko će uvek uraditi sve u bilo koje dobra, vrlo je teško posle „odučiti“ ljude i objasniti da odjednom više ne možete šta ste do skoro mogli.

Slobodno komunicirajte i proverite da li su očekivanja realna

 

Ono što mi očekujemo od kompanije i šta kompanija očekuje od nas treba da bude vrlo transparentno i jasno. Kada čujete šta se od vas očekuje, analizirajte šta imate na raspolaganju od resursa? Ako se od vas očekuje da budete uključeni i strateški i operativno i prisustvujete različitim sastancima, pratite više stvari u kratkom roku – da li vi imate dovoljno resursa da sve to radite? Pre nego što kažete da i klimnete glavom zapitajte se da li želite da platite cenu koja se traži. Koliko radnih sata dnevno će vam biti potrebno da ispunite sva očekivanja? Da li ćete biti srećni? Da li možete da tražite proširenje tima, pomoć u organizaciji vremena, odlaganje roka ili stavljanje neke od aktivnosti on hold dok ne završite ono na čemu trenutno radite?

Sasvim je u redu da kažete: „Trenutno radim na A, B, C i D. Mogla bih da preuzmem i budem odgovorna i za E ukoliko prestanem da radim na nekom od prethodno nabrojenih projekata. Da li možete da mi pomognete da odredimo šta mi je prioritet? Ukoliko radim na svemu, bojim se ništa neću uraditi do kraja niti dovoljno dobro. Ukoliko mora da se uradi svih pet projekata u zadatom roku, morali bismo da povećamo resurse.“ 

Nekad resursi mogu da budu vaša plata – da, možete da radite više ali za više para, a nekad ćete imati osećaj da nema tih para zbog kojih biste vi radili više jer nemate toliko sati u danu da uglavite bilo šta. Zato je važno znati sebe i stalno postavljati sebi pitanja i (re)organizovati se.

Nemojte da se plašite da pitate i tražite pomoć

 

Često imamo osećaj, pogotovo na početku karijere kako moramo da se dokazujemo, kada nam neko da neki zadatak moramo da ga uradimo besprekorno. I onda nećemo nikog da opterećujemo time niti da pitamo jer će onda to značiti da mi ne znamo kako to da uradimo. To je vrlo glupo razmišljanje (koje sam imala i ja). Možda možete da neki zadatak uradite pet puta brže i lakše ako pitate i tražite pomoć. Ako zamolite nekog da vam da predlog odakle da počnete. Ako vi osmislite kako biste nešto  uradili pa se konsultujete sa nekim da vam kaže da li ste na dobrom putu.

„Vucite za rukav“ i zovite iskusnije kolege i top menadžment 

 

Pogotovo u kompanijama koje su i dalje strogo hijerarhijski organizovane, mnogi imaju barijeru (često i fizičku – poslednji sprat zgrade ili velike kancelarije u zasebnom delu) da priđu top menadžmentu i iskusnijim kolegama. U glavi nam je – oni su zauzeti, nemaju vremena za nas, nećemo da im smetamo. To jeste delom istina. Sa druge strane, svi uspešni ljudi vole da dele znanje i pomažu drugima. Oni se takođe osećaju važnima kad im se obratite za pomoć, jer ste izabrali da baš njih pitate za savet. Od ovih ljudi  možete mnogo da naučite, a i da sebi povećate vidljivost.

Nećete se dopasti svima i to je sasvim u redu

 

I u životu i u bilo kojoj kompaniji ili okruženju u kojem ste, uvek će biti ljudi kojima se prosto nećete svideti. Ti ljudi će komentarisati sve i svašta. Mnoge stvari će doći do vas, mnoge verovatno i neće ali – nije ni važno. Vama treba da budu važni vaši rezultati i odnosi sa neposrednim timom i nadređenima. Ja volim da koristim citat – živi tako da kada bi neko rekao nešto loše o tebi, niko mu ne bi verovao. Nemojte da se bavite pričanjem o drugim ljudima, budite zauzeti sopstvenim razvojem i unapređenjem sebe.

Ok je da imate drugačije mišljenje

 

Ne samo da je ok već treba jasno i da ga kažete. Treba i proceniti koje bitke vredi biti tj gde vredi uključiti se a šta treba pustiti. Ako neko ima više iskustva ili je na višoj poziciji ne znači automatski da je u pravu za sve niti njihovo mišljenje vredi više. Ako imate argumente, ok je da se ne složite sa svim što vam se servira.

Budite pre svega iskreni prema sebi

 

Da li je neki posao, karijera, način života za vas ili nije? Potpuno je u redu da skroz omašite u proceni toga šta će vam prijati. Možda vam se čini da vam je startap svet toalno kul i moderan, a onda kada se zaposlite u nekoj startap kompaniji shvatite da vam ta haotičnost, neorganizovanost uopšte ne prija. Ili možda ta konkretna startap kompanija nije za vas, ali neka druga će biti. Ako vam negde ne prija ili se ne uklapate, to ne znači da ste vi loša osoba ili loš radnik, već vam je prosto potrebno drugačije okruženje. Nemojte da budete strogi prema sebi.

Wellness, posao

Foto: Shutterstock

Nemojte da se plašite promena

 

Ok je da odustanete ako shvatite da nesto nije za vas. To ne znači da vi niste izdržali, ili niste dovoljno jaki ili ste nesposobnosti. To znači da ste dovoljno hrabri da napravite promenu u svom životu. Za svkau veliku promenu je potrebna hrabrost. Nemoj da vas bude strah da menjate.

Biti u kompaniji je slicno kao kad ste u vezi. Cesto ostanemo negde dugo nakon sto shvatimo da nije za nas. Jer bolje je da imamo nešto nego ništa, zar ne? Nadamo se da ce se nesto promeniti, to je ono sto nam je poznato, „sigurno“ i udobno. A zapravo sami sebi uskracujemo mogucnost da negde drugde budemo mnogo srećniji, uspešniji, da više učimo i mnogo vise napredujemo.

Ako ste još uvek na prvom poslu, to što imate trenutno je jedino za šta znate. Postoji sigurno nešto mnogo gore ali postoji i mnogo bolje. Treba da menjate i probate različite stvari da biste znali šta vam više odgovara. Postoje odruženja koja su značajno drugačija od onog u kom ste. Ako ste predugo negde, ako ste se navikli i ušli u rutinu, možda je vreme za promenu – naučićete i porasti mnogo više nego da sedite negde samo zato što vam je to poznato i jedino što znate.

Prihvatite da radite i stvari koje ne znate

 

Jer je to jedini način kako možete da ih naučite. Možete da čitate o tome, gledate tutorijale, slušate druge ljude ali ćete naučiti jedino ako krenete da radite. Često smo uplašeni, jer ne znamo kako. Kad ne znamo kako onda nam sve to izgleda mnogo veće i komplikovanije nego što jeste. Kao i kad učite da skijate – prvo vam planina izgleda užasno strmo i strašno, ali kad se nađete na stazi i krenete da se spuštate odjednom više nije toliko strašno i strmo. Nećete naučiti ništa ako samo radite ono što znate, a naučićete jedino kroz rad. Slobodno koračajte kroz nepoznato.

Čuvajte svoje zdravlje

 

Ovo je jedna od najvažnijih lekcija. Sigurno ćete u nekom trenutku upasti u vrtlog obaveza, zadataka, takmičenja ko će prvi uraditi više i dokopati se unapređenja. Ti vrtlozi znaju da traju mesecima, nekad i godinama i mogu da nanesu ozbiljnu štetu vašem zdravlju. Da li vam je potrebna titula ako ste bolesni?

Dogovorite sami sa sobom koliko puta je ok reći „samo još ovaj put“ i pronađite svoje mini odmore. Možda je to spa vikend i masaža, meditacija, fizička aktivnost, hiking i priroda. Ali postarajte se da ekran računara nije jedino u šta gledate tokom celog dana previše dana za redom.

(Autor: Ana Brzaković, stručnjak za komunikacije, i autor bloga anabrzakovic.com)

Podelite vest:

Pošaljite nam Vaše snimke, fotografije i priče na broj telefona +381 64 8939257 (WhatsApp / Viber / Telegram).

Telegraf Biznis zadržava sva prava nad sadržajem. Za preuzimanje sadržaja pogledajte uputstva na stranici Uslovi korišćenja.

Komentari

  • Eur: <% exchange.eur %>
  • Usd: <% exchange.usd %>