Petorka iz okoline Valjeva nikad ne bi menjala selo za grad: Razvili su biznis s potažom od koprive
Pavle, Marija, Predrag, Teodora i Miloš rade zajedno već tri godine i na tržištu nude jaja, povrće i voće koje uzgajaju na imanju između dva sela: Valjevske Kamenice i Gornje Bukovice
Mladi preduzetnici, zadrugari i ljubitelji prirode i sela, okupljeni pod imenom Organela, ovog proleća izgleda da imaju najviše posla, piše portal Priče sa dušom.
Oni postoje već tri godine i na tržištu nude jaja, povrće i voće koje uzgajaju na imanju između dva sela: Valjevske Kamenice i Gornje Bukovice.
Pavle Đorđević (29), Marija Pavićević (27), Predrag Milovanović (29), Teodora Tasić (27) i Miloš Jović (28) su kolege, prijatelji, istomišljenici. U timu ih je petoro, "svi rade sve" i to punom parom.
U skladu sa drugim obavezama dobro su organizovani i, iako su uglavnom poslovno vezani za Beograd, deo ekipe je uvek u seoskom gazdinstvu, dvadesetak kilometara od Valjeva.
Ekipa portala Priče sa dušom je u toku intervjua na imanju zatekla Pavla Đorđevića, inženjera voćarstva i vinogradarstva i Mariju Pavićević, profesionalnog kuvara.
- Ovo nam je treća sezona kako uzgajamo voće i povrće. Trebalo je prvo da se bavimo samo organskom malinom, ali se taj plan izjalovio, pa smo prešli na jagode. Pošto je trebalo prihodovati i u međuperiodu, u proleće 2018. smo se dosetili da krenemo da skupljamo koprivu - priča Pavle i dodaje:
- Jedna rođaka mi je naručila nanu, bagrem i koprivu i to mi je donelo novu ideju. Pomislio sam: "Gde bi ljudi iz grada mogli danas da nađu čistu koprivu?" i rešio sam da napravim potaž. Mušterijama se to izuzetno dopalo, a mi smo krenuli sa isporukom.
Čorba koju kuvaju u Organeli je posna i u nju idu vrhovi mladih kopriva i povrće. Isporuka na kućnu adresu je u teglama od litar, a može se birati i čorba od zelja, kao i novitet: divlji potaž od šumskih biljaka. Mladi preduzetnici kažu da najviše poziva stiže iz Beograda i obližnjeg Valjeva, a drugi gradovi zbog zahtevnije logistike za sada nisu u planu za isporuku.
- Sve kuvamo rano ujutru, na dan isporuke. Čorbe su uvek sveže, doduše, ne mogu stići do klijenta vruće, ali oni ih podgreju pre jela. Pored kopriva, u lonac idu i šargarepa, krompir i po neki začin. Tokom Vaskršnjeg posta imali smo baš dosta poziva - priča Marija, koja ima iskustvo u radu u beogradskim restoranima.
Ljudi iz prestonice im traže i svežu i blanširanu koprivu. U Beogradu ju je praktično nemoguće naći i biti siguran da nije zagađena izduvnim gasovima, pa je mnogi iz tog razloga naručuju direktno sa sela.
- Kopriva raste i kraj druma, a na pijaci ne možete uvek biti sigurni odakle je stigla. Takođe, ona žari dok se bere, pa se u ovom poslu mi žarimo umesto klijenata (smeh). Šalu na stranu, razlog zbog kojeg se kopriva naručuje baš kod nas je što se zna njeno poreklo. Ljudi mogu da vide u kakvom okruženju raste - objasnio je Pavle, koji je vlasnik imanja.
A da li je njihova čorba od koprive svojevrstan biznis model?
- Ne bismo rekli da je o tome reč, više bismo se usmerili na sjajan ukus našeg potaža. Jer, ako neko hoće da zaradi novac, sigurno postoji lakši način od čorbe od koprive. Pipav je ovo posao, a branje koprive dugo traje. Jedan berač ne može mnogo da nabere, čak i ako se nalazi u polju u kojem sve vrvi od koprive, jer se beru samo mladi vrhovi - priča Pavle.
Kako dalje objašnjava, problem je što mladih vrhova nema uvek mnogo. Cilj im je da ožive koprivu, kao ljudima dobro poznatu biljku, kojoj ne treba reklama i za koju se vekovima zna koliko je zdrava.
- Čorba nam nije nosilac proizvodnje, nju radimo sezonski, dok ne stigne povrće i voće - kaže on.
Na kraju razgovora, portal Priče sa dušom pita ove mlade ljude da li je život na selu komplikovan?
- Nama u Srbiji kao da je neko usadio u glavu odgovore na pitanja na temu sela. Kao da smo programirani da odgovaramo sa "teško" i "nemoguće" - kažu Marija i Pavle.
- Kad pitamo nekoga kako mu izgleda jedan dan u gradu, odgovor je: "Ustanem, odem na posao, vratim se uveče i legnem u krevet". Šta je onda tu lako i lepo, a šta je na selu teško ako imate slobodnih dana onoliko koliko želite, ako nemate stres? Naravno da ima fizičkog rada, ali danas postoje mašine, ne kopamo mi kao u rudniku.
(Telegraf Biznis/Priče sa dušom/Foto: Organela.rs, Priče sa dušom)