Krenulo vađenje crnog luka, navodnjavanje ga spasilo od žege: Prinos i 100 tona po hektaru, evo koliko košta
U toku je vađenje crnog luka proizvedenog direktnom setvom. U zavisnosti od regiona i primenjene agrotehnike, prinosi se kreću od 80 do 100 tona po hektaru, dok udeo glavica prve klase premašuje 90 odsto. Ovakvi rezultati pokazuju da je navodnjavanje u velikoj meri sačuvalo proizvodnju tokom sušnog i veoma toplog leta.
Većina povrtara vadi luk ili su završili. Pojedini su stigli do polovine i zaustavili posao, jer luka na tržištu ima odviše i proizvođačima pravi zastoj u prodaji domaćim i stranim nakupcima i marketima.
Po rečima Oskara Sarvaia iz Mužlje za "Dnevnik" luk je dobrog kvaliteta i prosečne veličine od pet do sedam santimetara, ali cena naveliko nije dobra.
"I u zemljama u okruženju luk je jeftin i to je razlog što povrtari uprkos prosečnim i dobrim prinosima nisu baš najzadovoljniji cenom", kazao je Sarvai Zorki Delić za Dnevnik.
On ističe da luk naveliko košta svega 20 dinara i da s tom cenom se ne mogu pokriti ni troškovi proizvodnje, što stvara dugove zbog kojih će dogodine luk sejati na manjim površinama.
U marketima kilogram luka kreće se u rasponu od 45 do 50 dinara.
Gazdinstvo Miloša Mihaloskog iz Đurđeva luk prodaje i domaćim i stranim nakupcima. Ali trenutno ne vade luk, jer čekaju da se na tržištu pojavi potreba za većim količinama ove namirnice.
Luk prodajemo u komšilukuCrnog luka smo u 2025. godini imali posejanog na 4.041 hektaru kada je ostvarena proizvodnja od 35.310 tona, podaci su Republičkog zavoda za statistiku.Privredna komora Srbije za "Dnevnik" navela je da smo prošle godine prodali u izvoz 24.941,5 tona crnog luka, u ukupnoj vrednosti od 6,4 miliona evra, pre svega na tržišta Severne Makedonije, Albanije, Crne Gore, Bugarske, Bosne i Hercegovine i Hrvatske.
Istovremeno uvezli smo 4.469,9 tona, u vrednosti od oko tri miliona evra. Najveće količine stigle su na domaće tržište iz Holandije, Nemačke, Italije i Belgije.
I Mihalovski ističe da je cena naveliko niska, svega 20 dinara, a trebalo bi da bude duplo veća.
Što se tiče kvaliteta Mihalovski i Sarvai ističu da su glavice srednje veličine i zdrave, i da komotno mogu da čekaju zimu i proleće, kada bi trebalo da cene crnog luka budu više.
Po rečima docenta dr Đorđa Vojnovića sa novosadskog Poljoprivrednog fakulteta ovogodišnja proizvodnja crnog luka pokazala je da se i u uslovima suše mogu ostvariti visoki prinosi, ali i da visok prinos na njivi ne znači automatski siguran prinos u kladištu.
Navodnjavanje, kazao je docent dr Vojnović, ipak nije moglo u potpunosti da otkloni posledice dugotrajne žege. Crni luk ima plitak korenov sistem, zbog čega brzo reaguje na nedostatak vode i visoku temperaturu zemljišta. Takođe, velike razlike između temperature zagrejanog zemljišta i hladne vode za navodnjavanje mogle su dodatno da izlože biljke stresu, posebno ako su zalivni intervali bili dugi, a količine vode velike. Kod pojedinih proizvođača u Bačkoj, na približno pet odsto izvađenih glavica, uočeni su simptomi koji ukazuju na prisustvo fuzariozne truleži u donjoj zoni lukovice. Obolelo tkivo menja boju, omekšava i postepeno propada, dok se kod jače zahvaćenih glavica može osetiti i neprijatan miris.
Takve lukovice gube kvalitet i tržišnu vrednost. Zbog toga je posebna pažnja potrebna tokom vađenja, klasiranja i skladištenja. Pre unošenja u skladište lukovice treba detaljno pregledati, a sve glavice sa simptomima truleži ili mehaničkim oštećenjima odvojiti, jer nisu pogodne za čuvanje. Ovom merom može se smanjiti rizik od širenja truleži i većih gubitaka tokom skladištenja.
(Telegraf Biznis/Dnevnik)