Kako je zapravo Franja uticao na ekonomiju sveta: Papa koji je stao uz siromašne i radnike
Papa Franja, koji je tokom svog pontifikata ostavio snažan pečat na Katoličku crkvu i čitav svet, ostaće upamćen i kao poglavar koji se otvoreno suprotstavio nejednakosti, pohlepi i nepravdama modernog ekonomskog sistema. Njegove poruke nisu bile samo verske, već i društveno-ekonomske, usmerene na zaštitu najsiromašnijih, prava radnika i očuvanje dostojanstva svakog čoveka.
Još od samog početka pontifikata 2013. godine, Franja je odbacio luksuz koji često prati papinsku funkciju i poslao jasnu poruku – papa treba da bude blizu naroda, a ne moći i bogatstva. Ta jednostavnost u životnom stilu bila je samo početak šire borbe koju je vodio protiv, kako je često govorio, "kulture otpada" i "diktature novca".
U svojim brojnim govorima, enciklikama i posetama siromašnima i migrantima, Franja je uporno ponavljao da je savremeni ekonomski sistem često nehuman. Kritikujući "nevidljivu ruku tržišta" koja ne vodi računa o čoveku, pozivao je na promenu paradigme: ekonomija mora služiti čoveku, a ne obrnuto.
Enciklika "Evangelii Gaudium", objavljena 2013. godine, sadrži jednu od njegovih najoštrijih kritika kapitalizma. U njoj je osudio "ekonomiju isključenja" i sistem u kojem "novi idolatrijski oblici novca" stvaraju sve veći jaz između bogatih i siromašnih.
Franja se zalagao za poštovanje radničkih prava, pravedne plate, dostojanstvene uslove rada i pravo na sindikalno udruživanje. Isticao je da je rad osnovno ljudsko pravo, a ne samo sredstvo zarade. Često je govorio protiv "nevidljivih robova modernog sveta" – miliona ljudi koji rade u uslovima eksploatacije, bez sigurnosti i perspektive.
Njegove poruke nisu ostale bez odjeka – govorio je pred svetskim liderima, obraćao se učesnicima G7 i G20 samita, apelovao na Međunarodni monetarni fond i Svetsku banku da više pažnje posvete siromašnima, životnoj sredini i pravednijem rasporedu bogatstva.
Uz ekonomsku dimenziju, Franja je kroz encikliku "Laudato si’" iz 2015. godine ukazao na neraskidivu vezu između ekologije i ekonomije. Ekološka kriza je, prema njegovim rečima, i moralna i socijalna kriza, a planeta je „zajednički dom“ koji svi moramo čuvati – naročito u interesu onih koji nemaju gde drugo da odu.
Papa Franja je možda bio verski lider, ali je bio i jedan od retkih svetskih glasova koji su se dosledno i hrabro zalagali za ekonomsku pravdu. Njegov uticaj nadilazi religiju – ostavio je nasleđe socijalne solidarnosti, empatije i brige za dostojanstvo rada, koje će nadživeti njegov pontifikat.
(Telegraf Biznis)