Ovi radnici dnevno izvlače 3000 evra: Na posao kreću rano ujutru dok svi spavaju

Vreme čitanja: oko 2 min.

Foto: Marko Jovanović

U jednom kutku „Večnog grada“ krije se raskošna barokna bajka u kojoj voda lebdi niz kamenje, a iz belog mermera izranjaju figure bogova i mitskih bića. Tamo gde hiljade ruku svakodnevno bacaju sjajne kovanice preko ramena, rađa se nada - za povratak, za ispunjenje želja, za sreću. U samom srcu Rima, Fontana di Trevi važi za jednu od najlepših i najimpresivnijih fontana na svetu.

Ova monumentalna barokna kompozicija ne oduzima dah samo zbog svoje umetničke i arhitektonske lepote, već i zbog emocija, mitova i tradicija koje su se u njoj utkale. Od kada je završena 1762. godine, postala je simbol Rima, nezaobilazno mesto svakog posetioca i trajni podsetnik na duh Italije, njenu lepotu i istoriju. Bacanje novčića u kristalno čistu vodu nije tek turistički ritual - to je čin vere, želje i čežnje da se Rim još jednom vidi.

Ideju za ovu fontanu osmislio je i započeo Nikola Salvi, a završio Đuzepe Panini. Za njenu izgradnju tada je izdvojeno čak 17.647 škuda - valuta tadašnje Papinske države. Prva velika obnova pokrenuta je 2014. godine, a trajala je skoro godinu i po dana. Luksuzna modna kuća Fendi donirala je više od dva miliona evra za očuvanje ovog čuda rimske baštine. Poslednja rekonstrukcija, sprovedena prošle godine, koštala je još 327.000 evra.

Danas, Trevi fontana svakog dana privuče hiljade turista iz celog sveta, koji se dive njenoj lepoti, ali i učestvuju u poznatoj tradiciji - bacanju novčića. Prema legendi, ako desnom rukom bacite novčić preko levog ramena, siguran vam je povratak u Rim, a možda i ispunjenje najveće želje. I nije reč o simbolici - turisti svakog dana u fontanu ubace više od 3.000 evra, što godišnje donese između milion i 1,5 miliona evra u kovanicama.

Ali, gde sav taj novac završi?

U ranim jutarnjim satima, dok grad još spava, a turisti tek pristižu, radnici ulaze u fontanu. Voda se na kratko zaustavlja, a oni, opremljeni metlama, lopaticama i specijalnim usisivačima, pažljivo prikupljaju svaki novčić. Nakon toga, novac se odnosi na sigurno mesto, detaljno se pere, sortira i broji, sve pod strogim nadzorom - kako bi proces bio potpuno transparentan.

Od 2001. godine, sav prikupljeni novac ne ide u gradski budžet - preuzima ga katolička humanitarna organizacija Karitas. Oni sredstva koriste za pomoć najugroženijima: obezbeđuju hranu, osnovne potrepštine, finansiraju projekte u Italiji, ali i širom sveta.

Fontana di Trevi nije samo istorijsko i umetničko blago - to je mesto gde voda ne nosi samo kamen, već i nade. Mesto koje vraća ljude u Rim, ali i vraća dostojanstvo onima kojima je ono oduzeto.

Ova fontana, koju pamtimo iz filmova poput „Praznika u Rimu“, „Slatkog života“ i „Skarlat i crni“, nije samo pozadina romantičnih scena - ona je srce koje svakog dana pulsira snagom snova.

(Telegraf Biznis/Dnevno)