Srbi otkrivaju istinu o životu u EU: Od luksuznih plata do osećaja "stranca" u Nemačkoj, Švedskoj, Luksemburgu
Na Redditu se nedavno povela zanimljiva diskusija o životu u Evropskoj uniji, nakon što je jedan korisnik iz Srbije pitao Hrvate o iskustvima života u Nemačkoj, Austriji, Irskoj, Francuskoj i drugim državama. Odgovori su pokazali koliko iskustva migranata mogu biti različita – od uspešnih karijera i ušteđevina do osećaja izolovanosti i statusa „stranca“.
Život u Nemačkoj
Jedan korisnik opisao je da prosečna neto plata u Nemačkoj iznosi oko 2.700 evra, ali troškovi života brzo pojedu većinu prihoda.
- Stan od 1.200 evra može lako porasti na 1.500 evra sa režijama. Ako ti ostane 200 evra mesečno, dobro si prošao - navodi.
Dodaje i da je posao teško naći čak i sa iskustvom, jer industrija stagnira, IT sektor je blokiran zbog očekivanja vezanih za veštačku inteligenciju, dok oružarska industrija ide dobro.
Njegovu sliku dopunila je druga korisnica: „Isprva nisam verovala kada su mi govorili da ćeš uvek biti građanin druge klase, dok to nisam iskusila. Iako govorim nemački od malih nogu i izgledam kao domaća, čim vide papire, odnos se menja.“
Iskustvo iz Švedske
Jedan korisnik je opisao Švedsku kao zemlju u kojoj se trud isplati. „Počeo sam kao skladištar sa 2.200 evra neto, danas sam šef skladišta sa 3.200 evra. Supruga i ja svakog meseca štedimo celu platu, oko 3.000 evra.“
Dodaje da nije osetio diskriminaciju: „Šveđani cene kada se trudiš da se uklopiš. Problemi su uglavnom kod onih koji to odbijaju.“ Osvrnuo se i na priče o getoima: „Da, postoje kvartovi sa više imigranata i tamo su problemi s kriminalom. Ali ako ih izbegavaš, nećeš imati problema.“
Ipak, ni Švedska nije idealna. Leti je svetlo gotovo do 2 ujutro, što otežava spavanje. Saobraćaj mu se ne dopada, a zdravstveni sistem je loše organizovan – nemaš svog lekara, zakazuješ termine preko medicinske sestre, ponekad ti samo kažu da odmaraš kod kuće. Pivo je skupo.
Život u Luksemburgu
Jedan korisnik već šest godina živi u Luksemburgu. Početna plata mu je bila 2.800 evra neto, danas zarađuje duplo više uz bonuse, ali standard života mu se nije dramatično promenio.
- Cene proizvoda u prodavnicama ne primećujem jer koristim Amazon za mnogo toga. Elektronski uređaji su znatno jeftiniji nego u Hrvatskoj. Društvo je okej – svi su stranci, svi se žale na kišu i svi slično cvile.
Napominje da problem nije novac, već sigurnost.
- U Zagrebu sam jednom bio opljačkan kroz auto i sprečio provalu u stan, ali bih ipak rekao da je grad ultrasiguran. Ovde mi se nikad ništa nije desilo, ali centar grada ima ‘virus’ koji se širi – nazivam ga Afrika, i čini mi se da je nulti pacijent van Luksemburga. Sličan problem vidim i u Frankfurtu, gde sam praktično postao domaći jer sam tamo bio šezdesetak puta.
(Telegraf Biznis/Dnevno)