Dizel skače drastično, ovako će se menjati cene odsada: Kakva je ZAISTA situacija s cenama goriva u Srbiji?
Predsednik Srbije, Aleksandar Vučić, obratio se danas novinarima i dao dramatičnu procenu kretanja cene dizela: „Računajte da bi cena dizela već sutra trebalo da bude 290 dinara“, istakao je odgovarajući na pitanja o ceni nafte i stanju na tržištu.
Trenutno, cena dizela na pumpama iznosi 213 dinara, što znači da bi skok na 273 dinara već danas, a na 290 dinara sutra, bio ogroman porast u kratkom vremenskom periodu. Vučić je dodao: „Koliko država Srbija može da izdrži, izdržaćemo još neko vreme. Biće potpuni kolaps svega u svemu ako se to nastavi. Ovo vodi ceo svet u propast, a posebno Evropu.“
Koliko je ovaj scenario realan?
Analitičari upozoravaju da je ovakav ekstremni skok dizela u Srbiji u roku od jednog dana malo verovatan, ali ne i nemoguć. Cena goriva zavisi od svetskog tržišta nafte, kursa dolara i državnih akciza i taksi. Trenutni rast cena sirove nafte premašuje 115 dolara po barelu, što je signal da pritisak na maloprodajne cene raste.
Međutim, države i distributeri često ne prenose čitav iznos poskupljenja odmah na potrošače. U praksi, cena goriva raste postepeno, jer bi trenutni skok od skoro 40% u jednom danu izazvao socijalni i ekonomski šok.
Šta bi ovo značilo za Srbiju i Evropu
Ako bi se cena dizela približila 290 dinara, domaće privrede bi osetile značajan pritisak. Transport, poljoprivreda i industrija zavise od goriva, pa bi rast cena povećao troškove proizvoda i usluga, što može izazvati inflatorni talas.
Vučićeva upozorenja o mogućem „potpunom kolapsu“ treba razumeti kao alarm zbog globalne nestabilnosti na tržištu nafte. Svet i Evropa suočavaju se sa kombinacijom geopolitičkih tenzija, smanjenog snabdevanja i rasta potražnje, što realno povećava rizik od daljih poskupljenja.
Skok cene dizela na 290 dinara „preko noći“ nije najverovatniji scenario, ali trend rasta cena goriva je realan i ozbiljan. Srbija i dalje može da ublaži udar kroz državne subvencije i stabilizaciju tržišta, ali potrošači bi morali da se pripreme za postepeno povećanje cena u narednim mesecima.
Dnevne promene cena
U Nemačkoj se razmatra, a negde već uvodi pravilo prema kojem benzinske i dizel pumpe mogu da podignu cenu samo jednom dnevno, obično oko podneva - slično kao u Austriji gde je takav sistem već duže vreme na snazi. To znači da pumpe neće moći da menjaju cene nekoliko puta u toku dana, što je dosad bio slučaj, već samo jednom za uzlazne promene, dok je spuštanje cena i dalje dozvoljeno u bilo kom trenutku. Ova mera je deo paketa koji ima za cilj veću transparentnost i stabilnost cena za potrošače i sprečavanje naglih „skokova“ cena goriva koji se dešavaju više puta dnevno.
U praksi to znači da će vozači moći da planiraju sipanje goriva sa više predvidivosti, jer se neće suočavati sa do 15–18 promena cena dnevno kao do sada, već sa jednim dnevnim povećanjem i eventualnim padovima kad to tržište dozvoli.
Da li bi takvo pravilo moglo da bude uvedeno u Srbiji?
U Srbiji trenutno ne postoji slična regulacija koja ograničava promene cena goriva više puta dnevno. Državna uredba o maloprodajnim cenama goriva tradicionalno se objavljuje petkom, i tada se koriguju maksimalne cene koje pumpe smeju da primenjuju tokom naredne nedelje. Ovaj sistem, zasnovan na petodnevnom ciklusu, već je u praksi i propisan je administrativno kako bi se postigla stabilnost i predvidivost cena, ali ne ograničava broj promena cena tokom dana kao što se predlaže u Nemačkoj.
Da bi Srbija primenila model poput nemačkog - gde cena može rasti samo jednom dnevno, bilo bi potrebno uvesti zakonske izmene, redefinisati ulogu tržišnih regulatora i nadležnih agencija, uključujući i detaljno propisivanje kada i kako se te promene mogu izvršavati. Takav pristup bi značio veću tržišnu kontrolu i moguće kaznene odredbe za nepoštovanje pravila, slično onome što se planira u Nemačkoj. Međutim, s obzirom na to da Srbija trenutno upravlja cenama kroz nedeljne uredbe, prelazak na dnevni limit promena cena bi bio značajan pravno‑regulatorni zaokret i zahtevao bi političku volju, širok konsenzus aktera na tržištu i jasnu podršku državnih institucija.
U teoriji, takvo pravilo jeste moguće, ali bi promene morale da se usklade sa domaćim zakonima i tržišnim uslovima, kao i sa sporazumima i standardima koji regulišu slobodu trgovine u Srbiji. Promene bi verovatno morale da idu korak po korak, uz evaluaciju efekata na potrošače i investitore, pre nego što bi se uvelo potpuno ograničenje dnevnih promena cena.
(Telegraf Biznis)