Fridman: Nuklearna energija je nova energetska šansa za Srbiju
Srbija bi u procesu razvoja nuklearne energije trebalo da razmatra i velike reaktore i male modularne reaktore (SMR), posebno zbog potreba energetske tranzicije, razvoja industrije i budućih data centara, ocenio je američki stručnjak za energetiku i nuklearnu politiku Džastin Fridman (Justin Friedman) u razgovoru sa Markom Čadežom, predsednikom Privredne komore Srbije (PKS).
Govoreći o globalnom povratku nuklearne energije, Fridman je u intervjuu za „Čadež Talk“ na Euronews Srbija, istakao da su dekarbonizacija, industrijski razvoj i rast potrošnje energije usled razvoja veštačke inteligencije i data centara ključni razlozi za novu ekspanziju ovog sektora.
„A sada imamo treći talas, revoluciju data centara i veštačke inteligencije. Ovim industrijama potrebna je stabilna i neprekidna energija. A nuklearna energija je savršeno pozicionirana da to obezbedi“, rekao je osnivač Friedman Global Strategies.
Čadež je ukazao da se i Srbija nalazi pred važnim odlukama kada je reč o energetskom razvoju i novim tehnološkim investicijama.
„Ova država i vlada planiraju mnogo investicija u data centre zajedno sa američkim kompanijama, tako da je to nešto o čemu moramo da razmišljamo“, rekao je Čadež.
Fridman smatra da je za Srbiju najvažnije da definiše kakvu ulogu nuklearna energija treba da ima u dugoročnoj energetskoj strategiji i da proceni da li su zemlji potrebni veliki reaktori snage oko jednog gigavata ili mali modularni reaktori.
„Pitanje na koje prvo treba odgovoriti nije da li, već kako se nuklearna energija uklapa u strategiju Srbije“, naglasio je Fridman.
Govoreći o tehnološkim opcijama, ocenio je da za mnoga tržišta odgovor nije izbor između velikih i malih reaktora.
„Za mnoga tržišta odgovor je oba“, rekao je Fridman, objašnjavajući da veliki reaktori mogu biti rešenje za lokacije sa odgovarajućom infrastrukturom i velikom potrošnjom, dok bi mali modularni reaktori mogli da se razvijaju na postojećim lokacijama termoelektrana na ugalj, koristeći postojeću mrežu i infrastrukturu.
Posebno je ukazao na potencijal SMR tehnologije za napajanje industrije, sistema daljinskog grejanja i data centara, navodeći da bi reaktori snage od nekoliko desetina do nekoliko stotina megavata mogli da prate rast energetskih potreba i omoguće postepeno širenje kapaciteta.
Govoreći o brzini razvoja novih tehnologija, Čadež je ocenio da privreda ne može da čeka dugoročne infrastrukturne projekte.
„Tehnološka revolucija neće čekati sedam godina da se razvije“, rekao je Čadež.
Fridman ukazuje da se rokovi za izgradnju novih modularnih reaktora značajno skraćuju i da Srbija, ukoliko na vreme pripremi lokacije i regulatorne procedure, ne mora da čeka 2040. godinu za prve rezultate.
Prema njegovim rečima, važnu podršku procesu pruža i američki program FIRST, koji pomaže državama da donose odluke u skladu sa standardima Međunarodne agencije za nuklearnu energiju.
Na pitanje Čadeža šta bi bila najvažnija odluka za zemlju koja želi da bude energetski bezbedna i tehnološki konkurentna, Fridman je poručio da je neophodno odmah uključiti građane u razgovor o nuklearnoj energiji upozoravajući da najveći problemi nastaju kada se građani osećaju neinformisano.
On je istakao da su ekonomski, bezbednosni i razvojni argumenti za nuklearnu energiju jasni i da kao ekonomista razume da svaka odluka nosi određene kompromise te da zaštita životne sredine treba da bude deo načina na koji razmišljamo o industriji.
(Telegraf.rs / PKS)