Radio na benzinskoj stanici, točio gorivo i prao gume, a na računu imao milione: Testament prenerazio porodicu
Ronald Rid na prvi pogled nije izgledao kao čovek koji na računu ima milione. Decenijama je radio sasvim obične poslove, vozio polovan automobil, sam cepao drva, a stari kaput popravljao ziperkama.
Tek nakon njegove smrti 2014. godine otkrivena je tajna koju, čini se, nisu znali čak ni ljudi koji su mu bili bliski. Iza sebe je ostavio bogatstvo vredno oko osam miliona dolara.
Njegova advokatica Lori Rovel kasnije je ispričala detalj koji najbolje opisuje njegov odnos prema novcu. Kada je poslednji put dolazila u njegovu kancelariju, automobil je parkirao dalje od ulaza kako ne bi morao da plati parking. Ni njegov posinak Filip Braun nije znao koliko Rid zapravo ima novca. Znao je da je reč o vrednom i štedljivom čoveku, ali nije mogao ni da zamisli da je multimilioner.
Decenijama radio sasvim obične poslove
Rid je bio prvi član svoje porodice koji je završio srednju školu. Do škole je svakodnevno putovao nekoliko kilometara, delom pešice, a delom autostopom. Nakon školovanja otišao je u vojsku i tokom Drugog svetskog rata služio u severnoj Africi, Italiji i na Pacifiku. U Vermont se vratio pred Božić 1945. godine.
Potom se zaposlio na benzinskoj stanici svog brata, gde je proveo 25 godina. Nakon toga radio je još 17 godina kao domar u robnoj kući.
Nijedan od tih poslova nije mu donosio spektakularnu zaradu. Tajna njegovog bogatstva nalazila se negde drugde.
Malo-pomalo ulagao je u akcije
Rid je decenijama deo svake zarade ulagao u akcije. Njegov prijatelj i komšija Mark Ričards slikovito je opisao njegovu naviku. Da je Rid određene nedelje zaradio 50 dolara, smatra da bi čak 40 dolara verovatno uložio.
Nije pokušavao da preko noći zaradi bogatstvo niti je ulagao ogromne sume. Činio je nešto mnogo jednostavnije, ulagao je manje iznose, ali je to radio redovno i decenijama.
Do trenutka smrti posedovao je udele u najmanje 95 kompanija. Dugoročna ulaganja i godine tokom kojih je njegov kapital rastao na kraju su ga učinili multimilionerom.
Kaput je držao ziperkama
Još je neobičnije to što bogatstvo gotovo uopšte nije promenilo njegov životni stil. Vozio je polovnu Tojotu (Toyota), a čak je i u dubokoj starosti sam cepao drva. Navodno je to radio i kada je već imao 90 godina.
Njegov stari kaput bio je toliko istrošen da ga je držao ziperkama, ali nije video razlog da kupi novi.
Nije tako živeo zato što nije imao novca. Naprotiv, mogao je sebi da priušti gotovo sve što je poželeo. Jednostavno nije osećao potrebu da troši novac na stvari koje nije smatrao potrebnim.
Nakon smrti usledilo je najveće iznenađenje
Prava veličina njegovog bogatstva postala je poznata tek kada je pročitan testament. Od približno osam miliona dolara, čak 4,8 miliona ostavio je lokalnoj bolnici u Bratlborou.
Još 1,2 miliona dolara namenio je gradskoj biblioteci koju je godinama posećivao. Upravo je tamo čitao i učio o ulaganju. Nije imao formalno finansijsko obrazovanje niti ličnog finansijskog savetnika, pa je veliki deo znanja sticao samostalno.
Na kraju je tako deo bogatstva koje je stvorio zahvaljujući tom znanju vratio mestu na kom ga je godinama sticao. Preostali deo imovine, oko dva miliona dolara, ostavio je posinku, prijateljima i ljudima koji su se o njemu brinuli.
(Telegraf.rs/Dnevno.hr)